Knjiga proroka Daniela 10
1U trećoj godini perzijskoga kralja Kira, otkrivena je Riječ Danielu, koji je prozvan imenom Baltazar. Ta Riječ bijaše istinita i rat velik. Razumio je tu Riječ, a razumijevanje mu dođe u viđenju. 2U one dane ja, Daniel, tugovao sam tri tjedna. 3Poželjna kruha ne jedoh, ni meso ni vino ne uđe u usta moja, niti se uopće pomazah do ispunjenja triju punih tjedana. 4A dvadeset i četvrtoga dana prvoga mjeseca ja bijah na obali velike rijeke, a to je Tigris. 5Podigoh oči i vidjeh: gle, čovjek odjeven u lan, a bokovi mu opasani čistim ofirskim zlatom. 6Tijelo mu bijaše poput krizolita, lice poput bljeska munje, oči kao ognjene baklje, ruke i noge kao sjaj uglačane bronce, a glas njegovih riječi kao glas mnoštva. 7Ja, Daniel, sâm vidjeh viđenje, a ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe viđenja, nego velik strah pade na njih te pobjegoše skrivajući se. 8A ja ostadoh sam i vidjeh ovo veliko viđenje, te ne ostade u meni snage; moj se sjaj na meni iznakazi i ne zadržah snage. 9I čuh glas njegovih riječi, a dok sam slušao glas njegovih riječi, padoh u dubok san na lice svoje, licem na zemlju. 10I gle, ruka me dotaknu i postavi me dršćućeg na moja koljena i dlanove mojih ruku. 11I reče mi: "Daniele, dragocjeni čovječe, razumij riječi koje ti govorim i stani na svoje mjesto, jer sam sada poslan k tebi." Dok mi je govorio tu riječ, ustadoh dršćući. 12I reče mi: "Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kada si upravio svoje srce da razumiješ i da se poniziš pred svojim Bogom, uslišane su tvoje riječi i ja sam došao zbog tvojih riječi. 13Knez perzijskoga kraljevstva suprotstavljao mi se dvadeset i jedan dan; no gle, Mihael, jedan od prvih knezova, došao mi je u pomoć, a ja sam ostao ondje kod kraljeva Perzije. 14A došao sam da razumiješ ono što će se dogoditi tvome narodu na svršetku dana, jer još postoji viđenje za te dane. 15I dok mi je govorio ove riječi, oborih lice na zemlju i zanijemih. 16I gle, netko nalik sinovima ljudskim dotaknu moje usne. Tada otvorih usta i rekoh onome koji je stajao preda mnom: "Gospodaru moj, zbog ovog viđenja obuzeše me bolovi i ne zadržah snagu. 17I kako može ovaj sluga moga gospodara govoriti s ovim mojim gospodarom, a u meni od sada nema snage i dah ne osta u meni? 18Tada me onaj s izgledom čovjeka ponovno dotaknu i okrijepi me. 19I reče: "Ne boj se, dragocjeni čovječe! Mir tebi! Ojačaj i budi jak!" I dok je govorio sa mnom, ojačah i rekoh: "Neka govori moj gospodar, jer si me ojačao." 20Tada reče: "Znaš li zašto sam došao k tebi? A sada ću se vratiti da se borim s knezom Perzije; i ja izlazim, a gle, dolazi knez Grčke. 21Ali objavit ću ti ono što je zapisano u Spisu Istine, i nema nikoga tko me podupire protiv njih, osim Mihaela, kneza vašega.