Knjiga proroka Daniela 10
1U trećoj godini Cirusa kralja Perzije, jedna riječ bi otkrivena Danielu, nazvanom Beltšasar. Ta riječ bijaše istina i velika nevolja . On shvati riječ; bilo je razumijevanje po viđenju. 2U one dane, ja Daniel, podnosih žalost tijekom tri tjedna: 3Ne jedoh nikakvo ukusno jelo, ni meso ni vino ne ulaziše u usta moja, i ja se ne namirisah sve do ispunjenja triju tjedana. 4Dvadeset četvrtog dana prvog mjeseca, nalazih se na obali velike rijeke, tj. Tigrisa. 5Ja podigoh oči i gledah, kad evo bijaše jedan čovjek odjeven lanom; on imaše pojas od zlata iz Ufaza uokolo križa. 6Njegovo tijelo bijaše kao od krizolita, njegovo lice, kao sjaj svjetlosti, njegove oči kao zapaljene zublje, njegove ruke i njegove noge, kao sjaj uglačane bronce, a zvuk njegovih riječi kao buka mnoštva. 7Ja, Daniel, ja sam vidjeh prikazu; ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe prikaze, ali jedan veliki strah pade na njih i oni pobjegoše skrivajući se. 8Ja dakle ostadoh sam i gledah tu veliku prikazu. Ne ostade mi nikakve snage; moje se crte poremetiše i razložiše i ja ne imadoh nikakve snage. 9Ja začuh zvuk njegovih riječi, padoh u obamrlost na lice svoje, licem na zemlju. 10Kad jedna me ruka dodirnu; ona me postavi, sveg uzdrhtalog, na koljena i na pesnice ruku mojih. 11A čovjek mi reče: ` Danijele, čovječe naklonosti, razumij riječi koje ti govorim i stoj na svom mjestu, jer sad sam ja bio poslan k tebi.` Dok mi on govoriše te riječi, ja se uspravih sav drhteći. 12On mi reče: ` Ne boj se, Danijele, jer od prvog dana kad si ti dobio srce za razumijevati i poniziti se pred Bogom tvojim, tvoje riječi bijahu saslušane, i to je zbog tvojih riječi što sam ja došao. 13Princ iz kraljevine Perzije se suprotstavio meni tijekom 21 dana, ali evo Mihael, jedan od Prinčeva iz prvog reda došao je meni u pomoć i ja sam ostao ondje pokraj kralja Perzije. 14Ja sam došao učiniti da bi ti razumio ono što će se dogoditi tvojem narodu u budućnosti, jer ima još jedno viđenje za te dane.` 15Dok mi on govoriše tim riječima, ja okrenuh svoje lice prema zemlji i šutah. 16Kad evo netko skoji sličiše sinu čovjekovom dodirnu mi usne; ja otvorih usta i počeh govoriti. Ja rekoh onome koji stajaše preda mnom: ` Vaše visočanstvo, zbog prikaze, zebnje su me obuzele i ja ostadoh bez ikakve snage. 17Kako ovaj svaj sluga vašeg visočanstva može govoriti vašem visočanstvu, kad nema nikakve snage i ne ostade mi ni dahađ` 18Tada, onaj koji imaše pojavu ljudsku ponovno me dotače i okrijepi me. 19Po tome reče mi: ` Ne boj se, čovječe naklonosti! Nek mir bude s tobom! Budi jak! Budi jak!` Dok mi on to govoriše, ja povratih snage i rekoh: ` Nek vaše visočanstvo govori, jer ti si me okrijepio.` 20On reče: ` Znaš li ti zašto sam ja došao k tebiđ Ja preuzimam sada boj protiv Princa Perzije, i ja ću izići, i evo doći će Princ Grčke . 21Ali, ja ću ti najaviti ono što je pisano u Knjizi istine . Nema nikog da mi pomogne protiv onih ondje, izuzev Mihaela, vašeg Princa.