Ja, Daniel, sâm vidjeh viđenje, a ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe viđenja, nego velik strah pade na njih te pobjegoše skrivajući se.
Ja, Daniel, sâm vidjeh viđenje, a ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe viđenja, nego velik strah pade na njih te pobjegoše skrivajući se.
A ja ostadoh sam i vidjeh ovo veliko viđenje, te ne ostade u meni snage; moj se sjaj na meni iznakazi i ne zadržah snage.
I čuh glas njegovih riječi, a dok sam slušao glas njegovih riječi, padoh u dubok san na lice svoje, licem na zemlju.
I gle, ruka me dotaknu i postavi me dršćućeg na moja koljena i dlanove mojih ruku.
I reče mi: "Daniele, dragocjeni čovječe, razumij riječi koje ti govorim i stani na svoje mjesto, jer sam sada poslan k tebi." Dok mi je govorio tu riječ, ustadoh dršćući.
I čuh glas njegovih riječi, a dok sam slušao glas njegovih riječi, padoh u dubok san na lice svoje, licem na zemlju.
I čuh glas od riječi njegovijeh, i kad čuh glas od riječi njegovijeh, izvan sebe padoh ničice licem na zemlju.
וָאֶשְׁמַע אֶת קוֹל דְּבָרָיו וּכְשָׁמְעִי אֶת קוֹל דְּבָרָיו וַאֲנִי הָיִיתִי נִרְדָּם עַל פָּנַי וּפָנַי אָֽרְצָה
va./'esh.Ma' 'et- Kol de.va.Ra/v u./khe./sha.me.'/I 'et- Kol de.va.Ra/v va./'a.Ni ha.Yi.ti nir.Dam 'al- pa.Na/i u./fa.Na/i 'A.re.tza/h
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I čuh glas riječi njegovih, i pri slušanju mome glasa riječi njegovih, i ja bijah obuzet snom na licu mome, i licem mojim prema zemlji."
1. I čuh Izvornik: וָאֶשְׁמַע [va'eshma'] Gramatika: Glagol od korijena שָׁמַע (shama' - čuti, slušati) u qal imperfektu prvog lica jednine s vav-konsekutivnim. Ovaj prefiks radnju pretvara u svršen, prošli događaj nastavljajući se na prethodnu naraciju. Značenje: Izražava autorovu neposrednu percepciju božanske prisutnosti, naglašavajući da je auditivno iskustvo nadnaravnog bića jasno, neosporno i osobno doživljeno.
2. glas riječi njegovih Izvornik: קוֹל דְּבָרָיו [kol devarav] Gramatika: Konstruktni lanac (smihut) dviju imenica. Imenica 'davar' (riječ) nalazi se u množini s pronominalnim sufiksom trećeg lica jednine muškog roda. Značenje: Ova specifična fraza naglašava moć i autoritet samog zvuka izgovorenog. Nisu samo informacije te koje djeluju na proroka, već i božanska frekvencija glasa koja sa sobom nosi težinu nadnaravnog.
3. i pri slušanju mome Izvornik: וּכְשָׁמְעִי [ukhesham'i] Gramatika: Složeni oblik koji se sastoji od veznika vav (i), prijedloga k (kao, pri, u trenutku), infinitiva konstruktnog glagola shama' (slušati) i pronominalnog sufiksa 1. lica jednine. Značenje: Označava istovremenost i izravnu uzročno-posljedičnu vezu. Pukim činom percipiranja božanskih riječi automatski se i trenutačno pokreće prorokov tjelesni slom.
4. obuzet snom Izvornik: נִרְדָּם [nirdam] Gramatika: Particip u nifal binyanu (pasivno-refleksivna osnova) od korijena רָדַם (radam), što označava stanje dubokog, neprobojnog sna ili transa. Značenje: Ova riječ u Bibliji često opisuje duboki, od Boga inicirani san (tardema), poput onoga Adamovog (Postanak 2) ili Abramovog (Postanak 15). Označava potpunu suspenziju ljudske svijesti i snage kako bi nebeska sila mogla neometano djelovati.
5. prema zemlji Izvornik: אָֽרְצָה [artzah] Gramatika: Imenica אֶרֶץ (eretz - zemlja) obogaćena he-lokativnim sufiksom (nastavak -ah), što izravno označava kretanje ili prostornu usmjerenost prema nečemu. Značenje: Potvrđuje potpunu prostraciju proroka. Fizički položaj na zemlji odražava krajnju podložnost, strahopoštovanje i nemoć stvorenja u izravnom susretu sa slavom Stvoritelja i Njegovih vjesnika.
Ovaj stih iz Knjige proroka Daniela (Daniel 10:9) slikovito opisuje prorokovu intenzivnu, preplavljujuću fizičku i duhovnu reakciju na teofaniju, odnosno susret s onostranim nebeskim bićem. Sam zvuk glasa nadnaravnog vjesnika uzrokuje gubitak Danielove snage i svjesnosti te on pada u stanje slično transu ili dubokom, božanski induciranom snu (radam), što je klasična biblijska reakcija na izravan dodir s nebeskom sferom.
Njegov potpuni slom i pad licem prema zemlji ukazuju na poniznost, potpunu predaju i slabašnost ljudske naravi suočene sa svetim. Prostracija služi kao nužna priprema za primanje objave: prorokova vlastita snaga mora biti dokinuta kako bi mogao primiti božansko osnaženje i poruku koja daleko nadilazi ljudske kapacitete. Stih naglašava strahopoštovanje i apsolutnu nemoć čovjeka izvan konteksta Božje milosti koja ga tek naknadno pridiže.