Knjiga proroka Daniela 8

1U trećoj godini vladavine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, viđenje, nakon onoga koje mi se ukazalo u početku. 2Vidjeh u viđenju, a dok sam gledao, bijah u tvrđavi Šušanu, koja je u pokrajini Elamu. I vidjeh u viđenju da sam na rijeci Ulaju. 3Podigoh svoje oči i vidjeh, i gle: ovan stoji pred rijekom. Imao je dva roga; rogovi bijahu visoki, jedan viši od drugoga, a taj viši izrastao je na kraju. 4Vidjeh ovna kako bode prema zapadu, sjeveru i jugu. Nijedna zvijer ne mogaše opstati pred njim niti je bilo izbavitelja iz njegove ruke. Činio je po svojoj volji i uzveličao se. 5I dok sam razmišljao, gle, jarac dolazi sa zapada preko cijele zemlje ne dotičući tlo; a jarac imaše istaknut rog među očima. 6Dođe do ovna s dva roga kojega vidjeh gdje stoji pred rijekom i potrča na njega u gnjevu svoje snage. 7Vidjeh ga kako dolazi do ovna te se razbjesni na njega. Udari ovna i slomi mu oba roga, a u ovnu ne bijaše snage da stane pred njega. Baci ga na zemlju i izgazi ga, te ne bijaše nikoga da izbavi ovna iz njegove ruke. 8Jarac se silno uzveliča, no na vrhuncu njegove snage slomi se veliki rog, a umjesto njega izrastoše četiri istaknuta roga prema četiri vjetra Nebesa. 9Iz jednoga od njih izađe malen rog i silno naraste prema jugu, prema istoku i prema Divoti. 10Uzraste do Nebeske Vojske, obori na zemlju dio Vojske i zvijezda te ih zgazi. 11Uzveliča se sve do Zapovjednika Vojske, te od Njega bi oduzeta svagdašnja žrtva i zbačeno mjesto Njegova Svetišta. 12I Vojska će biti predana nad svagdašnjom žrtvom u prijestupu; bacit će Istinu na zemlju, djelovat će i uspjeti. 13Tada začuh svetoga kako govori, a drugi sveti reče onome koji govoraše: "Do kada će trajati viđenje o svagdašnjoj žrtvi i pustošećem prijestupu, te predavanje Svetišta i Vojske gaženju?" 14I reče mi: "Do dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara, a tada će Svetište biti opravdano." 15I dok sam ja, Daniel, gledao to viđenje i tražio razumijevanje, gle, preda mnom stajaše netko obličja čovječjega. 16I čuh glas čovjeka posred Ulaja koji povika: "Gabriele, objasni ovome viđenje!" 17Dođe do mjesta gdje stajah, a dok je prilazio, prestraših se i padoh na lice. Tada mi reče: "Razumi, sine čovječji, jer je viđenje za vrijeme kraja." 18Dok je govorio sa mnom, padoh u obamrlost licem na zemlju. On me dotaknu i uspravi na mojem mjestu. 19I reče: "Evo, obznanit ću ti ono što će biti na kraju gnjeva, jer je svršetak za određeno vrijeme. 20Ovan kojega si vidio s dva roga, to su kraljevi Medije i Perzije. 21Dlakavi jarac kralj je Grčke, a veliki rog koji je među njegovim očima, on je prvi kralj. 22A slomljeni, i četiri što ustadoše namjesto njega, četiri su kraljevstva koja će ustati iz tog naroda, ali ne u njegovoj snazi. 23A na kraju njihova kraljevstva, kada prijestupnici ispune svoju mjeru, ustat će kralj drska lica, koji razumije zagonetke. 24Njegova će moć ojačati, ali ne njegovom moći; čudesno će uništavati, uspijevat će i djelovati, te će uništiti moćnike i narod svetih. 25Zbog njegove spretnosti prijevara će napredovati u njegovoj ruci. U svom će se srcu uzveličati te će u bezbrižnosti uništiti mnoge. Ustat će protiv Kneza knezova, ali će biti slomljen bez ičije ruke. 26Viđenje večeri i jutra koje je izrečeno istina je. A ti zapečati viđenje, jer je za mnoge dane. 27A ja, Daniel, onemoćah i bolovah danima. Zatim ustadoh i obavljah kraljev posao. Zapanjih se nad viđenjem, a nitko ga nije razumio.