I dok sam ja, Daniel, gledao to viđenje i tražio razumijevanje, gle, preda mnom stajaše netko obličja čovječjega.
I dok sam ja, Daniel, gledao to viđenje i tražio razumijevanje, gle, preda mnom stajaše netko obličja čovječjega.
I čuh glas čovjeka posred Ulaja koji povika: "Gabriele, objasni ovome viđenje!"
Dođe do mjesta gdje stajah, a dok je prilazio, prestraših se i padoh na lice. Tada mi reče: "Razumi, sine čovječji, jer je viđenje za vrijeme kraja."
Dok je govorio sa mnom, padoh u obamrlost licem na zemlju. On me dotaknu i uspravi na mojem mjestu.
I reče: "Evo, obznanit ću ti ono što će biti na kraju gnjeva, jer je svršetak za određeno vrijeme.
Dođe do mjesta gdje stajah, a dok je prilazio, prestraših se i padoh na lice. Tada mi reče: "Razumi, sine čovječji, jer je viđenje za vrijeme kraja."
I dođe gdje ja stajah; i kad dođe uplaših se, i padoh na lice svoje; a on mi reče: pazi, sine čovječji, jer je ova utvara za pošljednje vrijeme.
וַיָּבֹא אֵצֶל עָמְדִי וּבְבֹאוֹ נִבְעַתִּי וָאֶפְּלָה עַל פָּנָי וַיֹּאמֶר אֵלַי הָבֵן בֶּן אָדָם כִּי לְעֶת קֵץ הֶחָזֽוֹן
va/i.ya.Vo' 'E.tzel 'a.me.D/i u./ve./vo.'/O niv.'A.ti va./'e.pe.La/h 'al- pa.Na/i va/i.Yo.mer 'e.La/i ha.Ven ben- 'a.Dam ki le./'et- ketz he./cha.Zon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I dođe pokraj stajanja moga, i u dolasku njegovom prestraših se i padoh na lice moje, i reče meni: Razumi, sine čovjekov, jer za vrijeme kraja viđenje."
1. i u dolasku njegovom Izvornik: וּבְבֹאוֹ [u/ve/vo'/o] Gramatika: Prijedlog 'be' (u/pri) i veznik 've' (i) s infinitivom konstrukta glagola 'bo' (doći, ući) te pronominalnim sufiksom trećeg lica jednine. Značenje: Izražava neposrednost susreta između anđela i proroka. Sam dolazak i blizina nebeskog bića dovoljni su da u čovjeku izazovu snažnu psihofizičku reakciju.
2. prestraših se Izvornik: נִבְעַתִּי [niv'ati] Gramatika: Nifal (pasivno/povratno stablo), perfekt, 1. lice jednine od korijena ב־ע־ת (b-a-t). Značenje: Označava iznenadan, preplavljujući užas ili strah koji osobu obuzima. U biblijskoj tradiciji ovo je česta i prirodna reakcija smrtnika na susret s nebeskim bićima ili očitovanjem božanske slave.
3. razumi Izvornik: הָבֵן [haven] Gramatika: Hifil (kauzativno stablo), imperativ, 2. lice jednine muškog roda od korijena בִּין (b-i-n). Značenje: Riječ implicira duboko promišljanje, razlučivanje i stjecanje uvida. Anđeo ne daje samo informaciju, već traži od Daniela aktivno spoznavanje i pronicljivost kako bi shvatio težinu poruke.
4. sine čovjekov Izvornik: בֶּן אָדָם [ben adam] Gramatika: Imenička sintagma u status constructusu (konstruktnom stanju), doslovno 'sin čovjeka' ili 'sin čovječanstva'. Značenje: Ovaj izraz ovdje naglašava ljudsku, smrtnu i krhku prirodu u snažnom kontrastu s nebeskim i besmrtnim glasnikom koji stoji pred prorokom. Služi kao podsjetnik na ograničenost ljudske perspektive pred božanskom objavom.
5. za vrijeme kraja Izvornik: לְעֶת קֵץ [le'et ketz] Gramatika: Prijedlog 'le' (za/prema) s imenicom 'et' (vrijeme) u konstruktu s imenicom 'ketz' (kraj, završetak). Značenje: Eshatološki pojam specifičan za proročku i apokaliptičnu literaturu. Odnosi se na konačno razdoblje povijesti u kojem će se dovršiti Božji plan, naglašavajući da vizija ima dalekosežnu, konačnu svrhu.
6. viđenje Izvornik: הֶחָזֽוֹן [hechazon] Gramatika: Imenica izvedena iz korijena חָזָה (ch-z-h, vidjeti, promatrati) s određenim članom 'he'. Značenje: Odnosi se na proročku viziju ili objavu koju prorok prima u stanju povišene svijesti. Član ovdje precizno upućuje na konkretnu viziju (o ovnu i jarcu) koju je Daniel netom prije primio.
Ovaj stih (Daniel 8:17) vjerno prikazuje klasičan obrazac biblijske teofanije i anđeoske objave: ljudski primatelj biva nadvladan svetim strahom pred nebeskim glasnikom i pada na lice, nakon čega ga nebeski poslanik hrabri i započinje tumačenje. Naglasak je stavljen na osjećaj strahopoštovanja i oštar kontrast između prolaznog, ograničenog čovjeka (oslovljenog izrazom 'sine čovjekov') i transcendentne prirode nebeske stvarnosti s kojom se susreće.
Teološka srž stiha leži u izjavi o svrsi i dometu primljene vizije: ona se odnosi na 'vrijeme kraja'. Anđeo Gabriel ovime poziva proroka na duboko razumijevanje činjenice da se primljena poruka ne bavi samo trenutačnim ili bliskim povijesnim previranjima, već pruža uvid u eshatološki horizont. Čitatelju se time poručuje da povijest nije prepuštena slučaju ili pukoj ljudskoj samovolji, nego se kreće prema jasno utvrđenom i konačnom ispunjenju božanskog nauma.