Podigoh svoje oči i vidjeh, i gle: ovan stoji pred rijekom. Imao je dva roga; rogovi bijahu visoki, jedan viši od drugoga, a taj viši izrastao je na kraju.
Podigoh svoje oči i vidjeh, i gle: ovan stoji pred rijekom. Imao je dva roga; rogovi bijahu visoki, jedan viši od drugoga, a taj viši izrastao je na kraju.
Vidjeh ovna kako bode prema zapadu, sjeveru i jugu. Nijedna zvijer ne mogaše opstati pred njim niti je bilo izbavitelja iz njegove ruke. Činio je po svojoj volji i uzveličao se.
I dok sam razmišljao, gle, jarac dolazi sa zapada preko cijele zemlje ne dotičući tlo; a jarac imaše istaknut rog među očima.
Dođe do ovna s dva roga kojega vidjeh gdje stoji pred rijekom i potrča na njega u gnjevu svoje snage.
Vidjeh ga kako dolazi do ovna te se razbjesni na njega. Udari ovna i slomi mu oba roga, a u ovnu ne bijaše snage da stane pred njega. Baci ga na zemlju i izgazi ga, te ne bijaše nikoga da izbavi ovna iz njegove ruke.
I dok sam razmišljao, gle, jarac dolazi sa zapada preko cijele zemlje ne dotičući tlo; a jarac imaše istaknut rog među očima.
A kad ja motrah, gle, iđaše jarac od zapada povrh sve zemlje a ne doticaše se zemlje; i taj jarac imaše rog znamenit među očima svojim.
וַאֲנִי הָיִיתִי מֵבִין וְהִנֵּה צְפִיר הָֽעִזִּים בָּא מִן הַֽמַּעֲרָב עַל פְּנֵי כָל הָאָרֶץ וְאֵין נוֹגֵעַ בָּאָרֶץ וְהַצָּפִיר קֶרֶן חָזוּת בֵּין עֵינָֽיו
va./'a.Ni ha.Yi.ti me.Vin ve./hi.Neh tze.fir- ha./'i.Zim ba' min- ha./ma.'a.Rav 'al- pe.Nei khol- ha./'A.retz ve./'Ein no.Ge.a' ba./'A.retz ve./Ha./tza.Fir Ke.ren cha.Zut bein 'ei.Na/v
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ja bijah razmišljajući, i gle, jarac koza dolazi od zapada preko lica sve zemlje i ne dotiče u zemlju, i jarac [imao je] rog viđenja između očiju njegovih."
1. razmišljajući Izvornik: מֵבִין [me.Vin] Gramatika: Hifil particip muškog roda jednine od korijena בִּין (bin). U kombinaciji s glagolom 'biti' (hayiti) tvori oblik trajne radnje u prošlosti. Značenje: Ukazuje na prorokovo aktivno stanje uma i duboko duhovno promišljanje; on ne samo da pasivno gleda viziju, već ulaže mentalni napor da shvati njen smisao.
2. jarac koza (jarac) Izvornik: צְפִיר הָֽעִזִּים [tze.fir- ha./'i.Zim] Gramatika: Genitivni lanac (status constructus) gdje prva riječ 'tzefir' (jarac) stoji u vezi s imenicom 'izim' (koze) koja ima određeni član. Značenje: U proročkoj simbolici Danijelove knjige, jarac predstavlja Grčko carstvo. U antičkom svijetu jarac je često korišten kao simbol prkosa, neukrotivosti i dinamične moći.
3. od zapada Izvornik: מִן הַֽמַּעֲרָב [min- ha./ma.'a.Rav] Gramatika: Prijedlog 'min' (od) spojen s imenicom 'ma'arav' (zapad) opremljenom određenim članom. Korijen imenice vezan je uz večer i zalazak sunca. Značenje: Točno određuje zemljopisni i povijesni smjer dolaska nove svjetske sile, Makedonije i Grčke, mijenjajući dotadašnji poredak u kojem su dominirala isključivo istočna carstva.
4. i ne dotiče Izvornik: וְאֵין נוֹגֵעַ [ve./'Ein no.Ge.a'] Gramatika: Veznik s česticom negacije 'ein', praćen participom aktivnim glagola נָגַע (naga - dotaknuti). Izražava stanje u trenutku odvijanja radnje. Značenje: Slikovita hiperbola koja vizualizira nevjerojatnu brzinu kretanja osvajača, kao da leti zrakom. Simbolizira munjevite i povijesno neviđene vojne pohode Aleksandra Velikog.
5. rog viđenja (upadljiv rog) Izvornik: קֶרֶן חָזוּת [Ke.ren cha.Zut] Gramatika: Konstruktno stanje gdje je imenica 'rog' vezana uz 'chazut' (viđenje, vidljivost), prevodi se opisno kao 'vidljiv/istaknut rog' ili 'rog koji privlači pažnju'. Značenje: Rog u biblijskoj simbolici dosljedno predstavlja autoritet, ponos i vojnu moć. Ovaj jedinstveni, istaknuti rog precizno predstavlja iznimno snažnog prvog velikog kralja grčko-makedonske sile.
Ovaj stih (Danijel 8:5) iznimno je vizualan i nabijen dinamikom, dramatično prikazujući smjenu velikih svjetskih carstava. Prorok svjedoči nadrealnom prizoru jarca koji juriša sa zapada tolikom brzinom da mu noge i ne dotiču tlo. Ta nadnaravna brzina, zajedno s 'rogom viđenja' koji upada u oči, zorno predočava uspon helenističkog carstva pod vodstvom Aleksandra Velikog, čija su osvajanja po svom tempu i opsegu ostala nezabilježena u dotadašnjoj povijesti Starog istoka.
Teološki gledano, ovaj stih naglašava Božju apsolutnu suverenost nad ljudskom poviješću. Čak i vladari koji djeluju izuzetno silovito, samouvjereno i prividno nezaustavljivo (poput lebdećeg jarca), zapravo su samo ispunjenje šireg božanskog nacrta. Njihov uspon Bog je u detalje unaprijed objavio svojim prorocima, čime proročka riječ pokazuje svoju autentičnost i jamči da je Bog vrhovni gospodar vremena i sudbine naroda.