Tada se Daniel, kojemu je ime Baltazar, zaprepasti na trenutak i njegove ga misli uplašiše. Kralj progovori: "Baltazare, neka te san i tumačenje ne plaše." Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, neka san bude tvojim mrziteljima, a njegovo tumačenje tvojim protivnicima.
Stablo koje si vidio, koje je naraslo i ojačalo, čija je visina dosezala do Nebesa i koje se vidjelo po svoj Zemlji
Lišće mu bijaše lijepo, plod obilan, a na njemu bijaše hrana za sve; pod njim je boravilo poljsko zvijerje, a na njegovim su granama stanovale ptice Nebesa.
Ti si taj kralj koji si narastao i ojačao; tvoja je veličina porasla i dosegla do Nebesa, a tvoja vlast do kraja Zemlje.
A što vidje kralj budnika i svetoga kako silazi s Nebesa i govori: 'Posijecite stablo i uništite ga, ipak panj s njegovim korijenjem u zemlji ostavite, u okovu od željeza i mjedi, u travi poljskoj; neka se kvasi rosom s Nebesa, a sa zvijerima poljskim neka mu bude udio sve dok sedam vremena ne prođe nad njim'