Početna ›

Daniel 4,34 — Knjiga proroka Daniela

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Otjerat će te od ljudi i tvoje će obitavalište biti s poljskim životinjama. Hranit će te travom kao goveda, a sedam će vremena proći nad tobom, dok ne spoznaš da je Svevišnji vladar u kraljevstvu ljudi i da ga daje onome kome On želi.

U tom se času ispuni Riječ nad Nabukodonozorom: bi otjeran od ljudi te jeđaše travu kao goveda, a tijelo mu se kvasilo rosom s Nebesa, sve dok mu kosa ne naraste kao u orlova, a nokti kao u ptica.

Na kraju tih dana, ja, Nabukodonozor, podigoh svoje oči k Nebesima i razum mi se vrati. Tada blagoslovih Svevišnjega te hvalih i slavih Onoga koji živi vječno, čija je Vlast vječna, a Njegovo je Kraljevstvo od naraštaja do naraštaja.

Biblija

Na kraju tih dana, ja, Nabukodonozor, podigoh svoje oči k Nebesima i razum mi se vrati. Tada blagoslovih Svevišnjega te hvalih i slavih Onoga koji živi vječno, čija je Vlast vječna, a Njegovo je Kraljevstvo od naraštaja do naraštaja.

Daničić-Karadžić

Ali poslije toga vremena ja Navuhodonosor podigoh oči svoje k nebu, i um moj vrati mi se, i blagoslovih višnjega, i hvalih i slavih onoga koji živi dovijeka, čija je vlast vlast vječna i čije je carstvo od koljena do koljena;

Original

וְלִקְצָת יֽוֹמַיָּה אֲנָה נְבוּכַדְנֶצַּר עַיְנַי לִשְׁמַיָּא נִטְלֵת וּמַנְדְּעִי עֲלַי יְתוּב וּלְעִלָּאָה בָּרְכֵת וּלְחַי עָלְמָא שַׁבְּחֵת וְהַדְּרֵת דִּי שָׁלְטָנֵהּ שָׁלְטָן עָלַם וּמַלְכוּתֵהּ עִם דָּר וְדָֽר

Izgovor

ve./li/k.Tzat yo.mai.Yah/' 'a.Nah ne.vu.khad.ne.Tzar 'ay.Na/i li/sh.mai.Ya/' nit.Let u./man.de.'/I 'a.La/i ye.Tuv u./le./'i.la.ya/' ba.re.Khet u./le./Chai 'al.Ma/' sha.be.Chet ve./ha.de.Ret di shal.ta.Ne/h shal.Tan 'a.Lam u./mal.khu.Te/h 'im- dar ve./Dar

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I na kraju dana ja Nabukodonozor oči moje k nebesima podigoh i razum moj k meni vratio se i Svevišnjega blagoslovih i Živome vječno hvalih i slavih čija vlast (je) vlast vječna i kraljevstvo njegovo s naraštajem i naraštajem."

Analiza

1. i na kraju dana Izvornik: וְלִקְצָת יֽוֹמַיָּה [ve/li/k.Tzat yo.mai.Yah] Gramatika: Prijedlog 'le' (na, k, u) spojen s imenicom 'qetsat' (kraj, svršetak) u konstruktnom stanju, uz imenicu 'yomayya' (dani) koja nosi određeni član. Frazem u aramejskom označava ispunjenje unaprijed zadanog vremena. Značenje: Određuje završetak razdoblja božanske kazne ('sedam vremena') koja je bila određena za kralja. Ukazuje na to da Bog suvereno gospodari vremenom i poviješću te da Njegova kazna ima jasno određenu svrhu i granicu.

2. oči moje k nebesima podigoh Izvornik: עַיְנַי לִשְׁמַיָּא נִטְלֵת ['ay.Na/i li/sh.mai.Ya/' nit.Let] Gramatika: Imenica 'ayin' (oko) u dualu sa sufiksom za 1. lice jednine. Glagol 'ntal' (podići) je u peal perfektu 1. lica jednine. Prijedlog 'le' vezan je na aramejsku riječ za nebesa. Značenje: Fizička gesta podizanja očiju prema nebu označava duboku nutarnju transformaciju. Oholi kralj, koji je do tada gledao samo dolje, svoja djela i gradnju (Babilon), sada u poniznosti priznaje svoju ovisnost o pravom Bogu.

3. i razum moj k meni vratio se Izvornik: וּמַנְדְּעִי עֲלַי יְתוּב [u./man.de.'/I 'a.La/i ye.Tuv] Gramatika: Imenica 'manda' (razum, spoznaja) nosi sufiks 1. lica jednine. Glagol od korijena 'tuv' (vratiti se) napisan je u peal imperfektu ('yethuv'), ali ovdje izražava radnju iz prošlosti kao posljedicu neposrednog djelovanja. Značenje: Zdrav um usko je povezan s pravilnim razumijevanjem tko je Stvoritelj, a tko stvorenje. Ludilo oholosti prestaje onog trenutka kada čovjek preda slavu i autoritet u Božje ruke, čime se obnavlja njegova naravna ljudskost.

4. i Svevišnjega blagoslovih Izvornik: וּלְעִלָּאָה בָּרְכֵת [u./le./'i.la.ya/' ba.re.Khet] Gramatika: Pridjev 'illaya' (Svevišnji, najviši) s prijedlogom 'le' (k) funkcionira kao imenica. Glagol 'brak' (blagosloviti) stoji u pael perfektu 1. lica jednine. Značenje: Priznavanje apsolutne nadmoći Boga Izraelova nad svim zemaljskim vlastima i poganskim bogovima. Nabukodonozor se odmiče od politeizma i idolopoklonstva prinoseći izravno štovanje 'Svevišnjemu'.

5. vlast (je) vlast vječna Izvornik: שָׁלְטָנֵהּ שָׁלְטָן עָלַם [shal.ta.Ne/h shal.Tan 'a.Lam] Gramatika: Imenica 'sholtan' (vlast) pojavljuje se dvaput: prvo sa sufiksom 3. lica jednine (njegova vlast), a potom u apsolutnom stanju vezana uz imenicu 'alam' (vječnost). Značenje: Ovo je temeljni teološki zaključak Knjige proroka Daniela. Za razliku od vizije ogromnog kipa kojeg ruši kamen i gdje ljudska carstva propadaju, jedino je Božje kraljevstvo neuništivo i vječno. Imena: - Nabukodonozor [נְבוּכַדְנֶצַּר / ne.vu.khad.ne.Tzar] (osoba) Znači: Nabu, zaštiti mog prvorođenca (ili: Nabu, zaštiti granicu/prijestolonasljednika) Tvorba: Dolazi od akadskog imena Nabu-kudurri-uṣur. Tvoreno od imena babilonskog boga mudrosti 'Nabu', imenice 'kudurru' (najstariji sin, prijestolonasljednik ili granica) i glagola 'uṣur' (imperativ od naṣāru - čuvati, štititi).

Zaključak

Ovaj stih (Daniel 4:31 u našim prijevodima, 4:34 u aramejskom izvorniku) predstavlja vrhunac Nabukodonozorovog duhovnog putovanja i nosi ključnu teološku poruku cijele knjige. Nakon dugog perioda provedenog u životinjskom stanju ludila, što je bila kazna za njegovu neizmjernu oholost i samodostatnost, kraljev se razum vraća točno u onom trenutku kada svoj pogled usmjerava prema nebu. Taj čin podizanja pogleda nije samo fizički pokret, već izraz nutarnje podložnosti, poniznosti i prepoznavanja jedinog pravog izvora svakog autoriteta.

Priznanje koje slijedi ima iznimnu težinu: najmoćniji i najoholiji zemaljski vladar tog vremena javno obznanjuje da je njegova vlast ništavna u usporedbi s vječnim Božjim kraljevstvom. Slaveći Boga kao 'Svevišnjega' i 'Živoga', on potvrđuje da se ljudska carstva mijenjaju i padaju generaciju za generacijom, dok jedino Bog suvereno i trajno upravlja ljudskom poviješću. Time tekst ostavlja snažnu utjehu progonjenim vjernicima: bez obzira na to koliko zastrašujuće djelovale zemaljske tiranije, one su samo prolazne iskre pred licem suverenog Boga.