Po isteku dvanaest mjeseci, hodao je kraljevskom palačom u Babilonu.
Po isteku dvanaest mjeseci, hodao je kraljevskom palačom u Babilonu.
Kralj progovori: "Nije li ovo veliki Babilon što ga ja sagradih za kraljevski dvor, silinom svoje moći i na slavu svoga veličanstva?"
Još riječ bijaše u kraljevim ustima, a glas s Nebesa pade: "Tebi se govori, kralju Nabukodonozore: kraljevstvo otiđe od tebe.
Otjerat će te od ljudi i tvoje će obitavalište biti s poljskim životinjama. Hranit će te travom kao goveda, a sedam će vremena proći nad tobom, dok ne spoznaš da je Svevišnji vladar u kraljevstvu ljudi i da ga daje onome kome On želi.
U tom se času ispuni Riječ nad Nabukodonozorom: bi otjeran od ljudi te jeđaše travu kao goveda, a tijelo mu se kvasilo rosom s Nebesa, sve dok mu kosa ne naraste kao u orlova, a nokti kao u ptica.
Još riječ bijaše u kraljevim ustima, a glas s Nebesa pade: "Tebi se govori, kralju Nabukodonozore: kraljevstvo otiđe od tebe.
Te riječi još bjehu u ustima caru, a glas dođe s neba: tebi se govori, care Navuhodonosore: carstvo se uze od tebe.
עוֹד מִלְּתָא בְּפֻם מַלְכָּא קָל מִן שְׁמַיָּא נְפַל לָךְ אָֽמְרִין נְבוּכַדְנֶצַּר מַלְכָּא מַלְכוּתָה עֲדָת מִנָּֽךְ
od mi.le.Ta/' be./Fum mal.Ka/' kal min- she.mai.Ya/' ne.Fal la/kh 'a.me.Rin ne.vu.khad.ne.Tzar mal.Ka/' mal.khu.Tah/' 'a.Dat mi.Na/kh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Još riječ u ustima kralja, glas od nebesa pade: tebi govore, Nebukadnezaru kralju, kraljevstvo otiđe od tebe."
1. Još riječ Izvornik: עוֹד מִלְּתָא [od mi.le.Ta/'] Gramatika: 'Od' je prilog za vrijeme koji označava trajanje radnje ('dok još'), a 'milleta' je aramejska imenica u emfatičkom, određenom stanju. Ovaj gramatički sklop izražava radnju koja je u tijeku, ali biva naglo prekinuta. Značenje: Izraz zorno prikazuje da kralj nije ni uspio završiti svoju oholu misao, a Božji je sud već stupio na snagu. Teološki naglašava brzinu i iznenadnost božanske intervencije koja ne kasni.
2. u ustima Izvornik: בְּפֻם [be./Fum] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen je s imenicom 'fum' (usta), koja se nalazi u konstruktnom stanju te se gramatički i logički veže na sljedeću riječ 'kralja'. Značenje: Usta su ovdje simbol izvora kraljeva ponosa, njegovih riječi, zapovijedi i dekretâ kojima je upravljao carstvom. Ljudska usta koja su se upravo hvalila vlastitom moći sada su smjesta ušutkana.
3. glas s nebesa pade Izvornik: קָל מִן שְׁמַיָּא נְפַל [kal min- she.mai.Ya/' ne.Fal] Gramatika: 'Qal' (glas) subjekt je radnje, a glagol 'nefal' (pasti) stoji u peal perfektu (3. lice jednine muškog roda). Aramejski izričaj doslovno i opipljivo oslikava glas kao objekt koji s visine pada na zemlju. Značenje: Ovo predstavlja božansku objavu (rabinski poznatu kao 'bat qol'), izražavajući suveren Božji sud. Zemaljsku vlast koja potječe 'odozdo' trenutačno dokida i zamjenjuje viši autoritet koji dolazi 'odozgo'.
4. govore Izvornik: אָֽמְרִין ['a.me.Rin] Gramatika: Riječ je o aktivnom participu muškog roda u množini (peal). Aramejski često koristi treće lice množine kao bezličan izraz (poput pasiva 'kaže se', 'navješćuje se'), ali ovdje može upućivati i na 'Stražare' (anđele) iz kraljeva sna. Značenje: Množina naglašava da presuda stiže od nebeskog vijeća čiji glasnik objavljuje konačnu istinu. Najmoćniji čovjek na zemlji u trenutku gubi svu inicijativu i postaje puki objekt nebeske, sudske presude.
5. kraljevstvo otiđe Izvornik: מַלְכוּתָה עֲדָת [mal.khu.Tah/' 'a.Dat] Gramatika: Imenica 'malkhuta' (kraljevstvo) je u emfatičkom stanju, dok je 'adat' glagol u peal perfektu, 3. lice jednine ženskog roda (od korijena עֲדָה - proći, udaljiti se). Značenje: Korištenje perfekta (završenog prošlog vremena) za presudu koja se upravo dešava poznato je kao 'proročki perfekt' - naglašava neopozivost i potpunu sigurnost Božje odluke. Kraljevstvo mu je već oduzeto onoga trena kada su riječi izgovorene. Imena: - Nebukadnezar [נְבוּכַדְנֶצַּר / ne.vu.khad.ne.Tzar] (osoba) Znači: Nabu, zaštiti mog prvorođenca (ili zaštiti moju granicu) Tvorba: Dolazi od akadskog imena 'Nabû-kudurri-uṣur'. Sastavljeno je od imena babilonskog boga Nabu, imenice 'kudurru' (najstariji sin/nasljednik, ili alternativno granica/kamen međaš) i 'uṣur' (imperativ glagola šaṣāru - čuvati, zaštititi).
Ovaj stih predstavlja dramatični i teološki vrhunac priče o padu kralja Nebukadnezara. Naglašena je apsolutna, neporeciva suverenost Boga nad svim ljudskim i zemaljskim vlastima. Presuda stupa na snagu u samom trenutku najveće oholosti, prekidajući kralja usred rečenice, čime se ukazuje na to da Bog ne čeka da ljudski ponos dosege vrhunac moći prije nego što reagira, već intervenira sâmom Riječju.
Središnja poruka teksta jest da su sva vlast i svako kraljevstvo tek uvjetni dar koji se delegira s Neba. Ma koliko vladar na zemlji umislio da je samostalan i neprikosnoven, njegova se pozicija, čast i um mogu povući u djeliću sekunde. Trenutačno oduzimanje kraljevstva ne služi samo kao kazna, nego kao proces 'skidanja i pražnjenja' kojim Bog slama ljudski egoizam, s ciljem da čovjek naposljetku prepozna jedinog i istinskog Kralja svemira.