Ti gledaše, kad jedan kamen se otkinu bez posredovanja ikakve ruke; on udari kip u njegova željezna stopala, i on se u prah raspade.
Ti gledaše, kad jedan kamen se otkinu bez posredovanja ikakve ruke; on udari kip u njegova željezna stopala, i on se u prah raspade.
Tad bijahu razmrvljeni zajedno željezo, keramika, bronca, srebro i zlato; oni postadoše kao pljeva na gumnu u ljeto: vjetar ju odnosi i ne nađe joj se više nikakvog traga. Glede kamena koji bijaše udario kip, on postade jedna velika planina i ispuni svu zemlju.
Takav je san, a mi ćemu mu sada izreći tumačenje u nazočnosti kraljevoj.
Ti, o kralju, kralju kraljeva; ti kome Bog iz neba bijaše dao kraljevstvo, moć, snagu i slavu,
ti u čiju ruku on bijaše stavio ljude, divlje životinje i nebeske ptice, ma u kojem mjestu prebivali, i kojeg je postavio gospodarem nad svima njima: ti si taj koji je zlatna glava.
Takav je san, a mi ćemu mu sada izreći tumačenje u nazočnosti kraljevoj.
To je san; a sada ćemo kazati caru što znači.
דְּנָה חֶלְמָא וּפִשְׁרֵהּ נֵאמַר קֳדָם מַלְכָּֽא
dena chelma' ufishreh ne'mar kodam malka'
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.