Tada se zajedno smrviše željezo, glina, mjed, srebro i zlato te postadoše kao pljeva s ljetnih gumana. Vjetar ih odnese te im se više ne nađe mjesta. A kamen koji udari u kip postade velika gora i ispuni svu Zemlju.
Tada se zajedno smrviše željezo, glina, mjed, srebro i zlato te postadoše kao pljeva s ljetnih gumana. Vjetar ih odnese te im se više ne nađe mjesta. A kamen koji udari u kip postade velika gora i ispuni svu Zemlju.
Ovo je san, a njegovo ćemo tumačenje izreći pred kraljem.
Ti, kralju, kralju kraljeva, kojemu je Bog Nebesa dao kraljevstvo, moć, snagu i slavu,
I svugdje gdje prebivaju sinovi ljudski, poljske zvijeri i ptice pod Nebesima, On ih je predao u tvoju ruku i učinio te vladarom nad svima njima: ti si glava od zlata.
A poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, i još jedno, treće kraljevstvo, od mjedi, koje će vladati svom zemljom.
Ti, kralju, kralju kraljeva, kojemu je Bog Nebesa dao kraljevstvo, moć, snagu i slavu,
Ti si, care, car nad carevima, jer ti Bog nebeski dade carstvo, silu i krjepost i slavu;
אַנְתְּ מַלְכָּא מֶלֶךְ מַלְכַיָּא דִּי אֱלָהּ שְׁמַיָּא מַלְכוּתָא חִסְנָא וְתָקְפָּא וִֽיקָרָא יְהַב לָֽךְ
'an.tah mal.Ka/' Me.lekh mal.khai.Ya/' di 'e.Lah she.mai.Ya/' mal.khu.Ta/' chis.Na/' ve./ta.ke.Pa/' vi./ka.Ra/' ye.hav- La/kh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ti kralju, kralj kraljeva, kojemu Bog nebesa kraljevstvo, snagu i silu i slavu dao tebi."
1. kralj kraljeva Izvornik: מֶלֶךְ מַלְכַיָּא [Me.lekh mal.khai.Ya/'] Gramatika: Sintagma u konstruktnom stanju gdje je prva riječ u jednini, a druga u množini s emfatičkim (određenim) članom. Ovo je uobičajen semitski način za izražavanje superlativa (najveći kralj). Značenje: Ova titula označava apsolutnog vladara i vrhovnog suverena na zemlji. Iako je to bila uobičajena povijesna titula babilonskih i perzijskih careva, ovdje naglašava vrhunac zemaljske moći prije nego što se ukaže na njezin pravi izvor.
2. Bog nebesa Izvornik: אֱלָהּ שְׁמַיָּא ['e.Lah she.mai.Ya/'] Gramatika: Aramejska sintagma u konstruktnom stanju. Riječ za Boga (elah) je u konstruktnom stanju, dok je riječ za nebesa (shmayya) u množini i emfatičkom stanju. Značenje: Izraz naglašava Božju transcendentnost i vrhovnu vlast nad čitavim svemirom. U suprotnosti sa zemaljskim 'kraljem kraljeva', Bog nebesa je stvarni Vladar iznad svake ljudske, zemaljske vlasti i autoriteta.
3. kraljevstvo, snagu i silu i slavu Izvornik: מַלְכוּתָא חִסְנָא וְתָקְפָּא וִֽיקָרָא [mal.khu.Ta/' chis.Na/' ve./ta.ke.Pa/' vi./ka.Ra/'] Gramatika: Niz od četiri imenice u aramejskom emfatičkom (određenom) stanju, od kojih su posljednje dvije povezane veznikom 'vav' (i). Emfatičko stanje naglašava specifičnost i obuhvatnost ovih pojmova. Značenje: Ove riječi zajedno predstavljaju puninu kraljevske vlasti, nepobjedivog autoriteta i veličanstva. Nabrajanjem se ističe apsolutnost moći koju vladar posjeduje, ali koja zapravo pripada Bogu.
4. dao tebi Izvornik: יְהַב לָֽךְ [ye.hav- La/kh] Gramatika: Glagol 'yehav' (dati) je u Peal perfektu trećeg lica jednine, a 'lakh' je prijedlog 'l' (k, za) s pronominalnim sufiksom drugog lica jednine. Značenje: Ovo je središnja teološka poanta stiha: sva zemaljska moć, ma kako impresivna bila, nije samostečena niti inherentna. Ona je u potpunosti dar delegiran od Boga, koji prema svojoj volji postavlja i skida kraljeve.
Ovaj stih (Daniel 2:37) predstavlja ključni trenutak u kojem Daniel tumači Nabukodonozorov san i postavlja temelj teologije vlasti. Iako Daniel odaje počast Nabukodonozoru nazivajući ga 'kraljem kraljeva' i priznaje njegovu apsolutnu moć, on odmah dekonstruira svaki vladarev razlog za ljudski ponos jasnim ukazivanjem na pravi izvor te moći. Zemaljski vladar svoju poziciju nije osigurao vlastitom snagom, već Božjim odabranjem.
Glavna poruka je apsolutni suverenitet 'Boga nebesa' nad svim zemaljskim kraljevstvima i vladarima. Sva vlast, moć i slava koje Nabukodonozor posjeduje isključivo su dar od Boga, koji tu istu moć može dati, ali i oduzeti. Ovim stihom uspostavlja se snažan kontrast između privremene moći ljudskih carstava, koliko god ona izgledala neograničeno, i vječne, nadmoćne vladavine nebeskog Boga.