Tada Daniel ode u svoju kuću i obznani stvar Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima.
Tada Daniel ode u svoju kuću i obznani stvar Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima.
da traže Milosrđe od Boga Nebeskoga radi ove tajne, kako Daniel i njegovi drugovi ne bi propali s ostatkom babilonskih mudraca.
Tada se Danielu u noćnom viđenju otkri tajna. Tada Daniel blagoslovi Boga Nebesa.
Odgovori Daniel i reče: "Neka bude blagoslovljeno Ime Božje od vijeka do vijeka, jer Njemu pripadaju Mudrost i Moć.
On mijenja vremena i razdoblja, uklanja kraljeve i postavlja kraljeve, daje mudrost mudracima i znanje onima koji imaju razumijevanja.
Tada se Danielu u noćnom viđenju otkri tajna. Tada Daniel blagoslovi Boga Nebesa.
I objavi se tajna Danilu u noćnoj utvari; tada Danilo blagoslovi Boga nebeskoga.
אֱדַיִן לְדָנִיֵּאל בְּחֶזְוָא דִֽי לֵילְיָא רָזָה גֲלִי אֱדַיִן דָּֽנִיֵּאל בָּרִךְ לֶאֱלָהּ שְׁמַיָּֽא
'e.Da.yin le./da.ni.Yel be./chez.Va/' di- leil.Ya/' ra.Zah/' ga.Li 'e.Da.yin da.ni.Yel ba.Rikh le./'e.Lah she.mai.Ya/'
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada Danielu u viđenju od noći tajna bi otkrivena tada Daniel blagoslovi Boga nebesa"
1. tajna Izvornik: רָזָה [ra.Zah/'] Gramatika: Imenica, muški rod, jednina, determinirano stanje (status emphaticus). Riječ je o perzijskoj posuđenici u biblijskom aramejskom jeziku. Značenje: Označava duboku božansku tajnu ili eshatološki misterij koji čovjek ne može dokučiti vlastitim umom, već ga isključivo Bog može objaviti.
2. bi otkrivena Izvornik: גֲלִי [ga.Li] Gramatika: Glagol, Peal stem, pasivni perfekt, treće lice jednine muškog roda. Značenje: Ukazuje na suvereno Božje djelovanje; Bog je taj koji pasivno u odnosu na čovjeka skida veo i objavljuje ono što je bilo potpuno skriveno.
3. u viđenju Izvornik: בְּחֶזְוָא [be./chez.Va/'] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen s imenicom 'chezva' (viđenje) u determiniranom stanju. Značenje: Označava specifičan proročki način komunikacije gdje Bog daje nadnaravni uvid, koji za razliku od običnog sna nosi izravnu i jasnu objaviteljsku poruku.
4. blagoslovi Izvornik: בָּרִךְ [ba.Rikh] Gramatika: Glagol, Pael stem, perfekt, treće lice jednine muškog roda. Značenje: Izraz duboke zahvalnosti, hvale i štovanja Boga kao neposredan odgovor vjernika na primljenu milost spasenja i objave.
5. Boga Izvornik: לֶאֱלָהּ [le./'e.Lah] Gramatika: Prijedlog 'le', često korišten kao nota accusativi (oznaka izravnog objekta u aramejskom), spojen s imenicom 'elah' (Bog) u konstruktnom stanju. Značenje: Priznanje vrhovnog božanstva; označava isključivo usmjerenje hvale prema pravom Bogu, odbacujući time svako pripisivanje zasluga ljudskoj mudrosti ili babilonskim idolima.
6. nebesa Izvornik: שְׁמַיָּֽא [she.mai.Ya/'] Gramatika: Imenica, muški rod, množina, determinirano stanje. U aramejskoj je genitivnoj vezi s prethodnom riječju 'Bog'. Značenje: Označava prebivalište Božje i Njegovu apsolutnu suverenost. Titula 'Bog nebesa' naglašava Njegovu univerzalnu vlast nad poviješću nasuprot lokalnim poganskim bogovima. Imena: - Daniel [דָּנִיֵּאל / da.ni.Yel] (osoba) Znači: Bog je moj sudac Tvorba: Tvoreno od hebrejskog korijena 'dan' (suditi), pronominalnog sufiksa 'i' (moj) i teoforskog elementa 'El' (Bog). Promjena imena: U Babilonu je prisilnom asimilacijom dobio ime Beltešasar (akad. Bēl-balāssu-uṣur: 'Bele, štiti mu život'). Biblijski pisac nastavlja koristiti ime Daniel, ističući time njegovu potpunu vjernost Bogu Izraelovom.
Ovaj stih opisuje prijelomni trenutak u kojem Bog intervenira i odgovara na usrdnu molitvu Daniela i njegovih prijatelja, objavljujući mu tajnu Nebukadnezarovog sna. Kroz ovu se objavu jasno demonstrira da istinska mudrost i spoznaja skrivenog ne proizlaze iz babilonskih magijskih praksi niti ljudskog intelektualnog napora, već dolaze isključivo kao milosni dar od suverenog 'Boga nebesa'.
Danielov trenutačni odgovor na ovu nadnaravnu milost je spontana molitva hvale i blagoslova. Taj čin ilustrira ispravan i proaktivan stav vjernika: svaka božanska intervencija i uslišana molitva trebala bi prirodno rezultirati poniznim proslavljanjem Boga, uz prepoznavanje Njegovog apsolutnog autoriteta nad svim zemaljskim kraljevstvima i povijesnim događajima.