Prva poslanica Korinćanima 14

1Tražite ljubav; težite darovima Duha, a naročito prorokovanju. 2Jer onaj koji govori jezike ne govori ljudima, već Bogu. Nitko ga ne razumije: njegov duh navješćuje tajanstvene stvari. 3Ali onaj koji prorokuje govori ljudima: on izgrađuje, potiče, ohrabruje. 4Onaj koji govori jezicima izgrađuje sam sebe, ali onaj koji prorokuje izgrađuje Crkvu. 5Želim da svi govorite jezicima, ali još više da prorokujete. Onaj koji prorokuje veći je od onoga koji govori jezicima, osim ako ih ne tumači kako bi se Crkva izgradila. 6Pretpostavite sada, braćo, da dolazim k vama i govorim vam jezicima: u čemu bih vam bio koristan, ako vam moja riječ ne donese ni otkrivenje, ni spoznanje, ni proroštvo, ni pouku? 7Tako je i s glazbalima, kao što je frula ili citra: ako ne daju jasne tonove, kako prepoznati ono što se svira na fruli ili citri? 8I ako trublja ne daje jasan zvuk, tko će se spremiti za boj? 9Isto tako i vi: ako vaš jezik ne izgovara razumljive riječi, kako će se razumjeti ono što se govori? Govorit ćete u zrak. 10Ima na svijetu tko zna koliko vrsta riječi, a nijedna nije bez značenja. 11A ako ne znam značenje riječi, bit ću stranac onomu koji govori, a onaj koji govori bit će stranac meni. 12Tako i vi: nastojte biti nadahnuti, i to što je više moguće, budući da vas to privlači, ali neka to bude za izgradnju Crkve. 13Zato onaj koji govori jezicima mora moliti za dar tumačenja. 14Ako molim na jezicima, moj se duh moli, ali je moj um neplodan. 15Što, dakle, činiti? Molit ću duhom, ali molit ću i umom. Pjevat ću duhom, ali pjevat ću i umom. 16Jer, ako je tvoj duh sam na djelu kad izgovaraš blagoslov, kako onaj koji je neupućen slušatelj može reći "Amen" tvojem činu zahvalnosti, budući da ne zna što govoriš? 17Nesumnjivo, tvoj je čin značajan, ali drugi nije izgrađen. 18Milošću Božjom, ja govorim jezicima više nego svi vi. 19Ali u Crkvi više volim reći pet razumljivih riječi da poučim druge, nego deset tisuća na jezicima. 20Braćo, u rasuđivanju ne budite djeca; za zlo, da, budite mala djeca, ali u rasuđivanju budite odrasli. 21Pisano je u Zakonu: Ja ću govoriti ovom narodu drugim jezikom i stranim usnama, ali oni Me čak ni tako neće slušati, reče Gospodin. 22Stoga, jezici su znak osude (upozorenje) za nevjernike, a proročanstvo je znak Božje milosti (za izgradnju i utjehu) vjernicima. 23Ako se, na primjer, Crkva u cijelosti skupi i svi govore jezicima, neće li vas neupućeni ili nevjernici koji uđu držati ludima? 24Ako, naprotiv, svi prorokuju, a uđe nevjernik ili neupućeni, svi ga prekoravaju, svi ga osuđuju; 25Tajna njegova srca bit će otkrivena; bacit će se licem na zemlju, pokloniti se Bogu i priznati da je Bog uistinu među vama. 26Što dakle činiti, braćo? Kad se okupite, svaki od vas može otpjevati hvalospjev, iznijeti poučavanje ili otkrivenje, govoriti jezicima ili tumačiti: neka se sve čini za zajedničko izgrađivanje. 27Govori li se jezicima? Neka to čine dvojica, najviše trojica, i to jedan poslije drugoga; i neka netko tumači. 28Ako nema tumača, neka brat šuti u Crkvi, neka govori samome sebi i Bogu. 29Što se tiče proroka, neka govore dvojica ili trojica, a ostali neka rasuđuju. 30Ako sudionik prima otkrivenje, onaj koji govori treba ušutjeti. 31Svi možete prorokovati, ali redom, kako bi svi bili poučeni i ohrabreni. 32Prorok je gospodar proročkog duha koji ga nadahnjuje. 33Jer Bog nije Bog nereda, već Bog mira. 34Kao u svim Crkvama svetih, neka žene šute u zajednici: njima nije dopušteno govoriti; one trebaju ostati podložne, kako to također i Zakon kaže. 35Ako se žele o nečemu poučiti, neka kod kuće pitaju svoje muževe. Nije prikladno da žena govori u Crkvi. 36Je li Riječ Božja od vas proizašla? Jeste li je samo vi primili? 37Ako netko sebe drži prorokom ili nadahnutim, neka u ovome što vam ja pišem prepozna Gospodinovu zapovijed. 38Ako to netko ne priznaje, Bog njega ne priznaje. 39Tako, braćo moja, težite daru proricanja i ne sprječavajte da se govori jezicima, 40ali, neka se sve čini primjereno i s redom.