Početna ›

1. Korinćanima 14,26 — Prva poslanica Korinćanima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Ako, naprotiv, svi prorokuju, a uđe nevjernik ili neupućeni, svi ga prekoravaju, svi ga osuđuju;

Tajna njegova srca bit će otkrivena; bacit će se licem na zemlju, pokloniti se Bogu i priznati da je Bog uistinu među vama.

Što dakle činiti, braćo? Kad se okupite, svaki od vas može otpjevati hvalospjev, iznijeti poučavanje ili otkrivenje, govoriti jezicima ili tumačiti: neka se sve čini za zajedničko izgrađivanje.

Govori li se jezicima? Neka to čine dvojica, najviše trojica, i to jedan poslije drugoga; i neka netko tumači.

Ako nema tumača, neka brat šuti u Crkvi, neka govori samome sebi i Bogu.

Biblija

Što dakle činiti, braćo? Kad se okupite, svaki od vas može otpjevati hvalospjev, iznijeti poučavanje ili otkrivenje, govoriti jezicima ili tumačiti: neka se sve čini za zajedničko izgrađivanje.

Daničić-Karadžić

Šta će se dakle činiti, braćo? Kad se sabirate svaki od vas ima psalam, ima nauku, ima jezik, ima otkrivenje, ima kazivanje; a sve da biva na popravljanje.

Original

Τί οὖν ἐστιν, ἀδελφοί; ὅταν συνέρχησθε, ἕκαστος ὑμῶν ψαλμὸν ἔχει, διδαχὴν ἔχει, ἀποκάλυψιν ἔχει, γλῶσσαν ἔχει, ἑρμηνείαν ἔχει· πάντα πρὸς οἰκοδομὴν γινέσθω.

Izgovor

Ti oun estin adelphoi hotan sunerchēsthe hekastos humōn psalmon echei didachēn echei apokalupsin echei glōssan echei hermēneian echei panta pros oikodomēn ginesthō

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Što dakle je, braćo? Kada se skupljate, svaki psalam ima, pouku ima, otkrivenje ima, jezik ima, tumačenje ima; sve za izgradnju neka biva."

Analiza

Što dakle je

Τί οὖν ἐστιν (grč. ti oun estin)Fraza koja uvodi zaključak ili pitanje o praktičnoj primjeni prethodno rečenog. Braćo - ἀδελφοί (grč. adelphoi): Vokativ množine imenice ἀδελφός. U kršćanskom kontekstu označava duhovno srodstvo i zajedništvo vjernika. Kada se skupljate - συνέρχησθε (grč. synerchesthe): Glagol συνέρχομαι u konjunktivu prezenta. Označava okupljanje kršćanske zajednice (crkve) na jedno mjesto radi bogoštovlja. Svaki - ἕκαστος (grč. hekastos): Zamjenica koja naglašava individualno sudjelovanje. Ukazuje na to da bogoslužje nije bilo rezervirano samo za predvodnike, već su svi članovi aktivno doprinosili. Psalam - ψαλμὸν (grč. psalmon): Akuzativ jednine imenice ψαλμός. Izvorno označava trzanje žica na glazbalu, a zatim svetu pjesmu, najčešće starozavjetne psalme ili ranokršćanske himne. Ima - ἔχει (grč. echei): Glagol ἔχω u prezentu indikativa. Ponavljanje ovog glagola naglašava izobilje i raznolikost darova prisutnih u zajednici. Pouku - διδαχὴν (grč. didachēn): Akuzativ jednine imenice διδαχή. Odnosi se na učenje, doktrinu ili uputu utemeljenu na apostolskoj predaji i Pismu. Otkrivenje - ἀποκάλυψιν (grč. apokalypsin): Akuzativ jednine imenice ἀποκάλυψις. Doslovno znači "otkrivanje" ili "skidanje vela". Označava proročku poruku ili uvid od Boga za zajednicu. Jezik - γλῶσσαν (grč. glōssan): Akuzativ jednine imenice γλῶσσα. Odnosi se na dar govorenja u jezicima (glosolalija), duhovni fenomen molitve ili slavljenja. Tumačenje - ἑρμηνείαν (grč. hermēneian): Akuzativ jednine imenice ἑρμηνεία. Duhovni dar prevođenja poruke izrečene u jezicima, kako bi je zajednica mogla razumjeti. Sve - πάντα (grč. panta): Srednji rod množine pridjeva πᾶς, označava "sve stvari", obuhvaćajući sve navedene aktivnosti. Za izgradnju - πρὸς οἰκοδομὴν (grč. pros oikodomēn): Prijedlog πρὸς s akuzativom imenice οἰκοδομή, koja doslovno znači građenje kuće. Metaforički, teološki ključan pojam koji označava duhovno jačanje i utvrđivanje crkve. Neka biva - γινέσθω (grč. ginesthō): Glagol γίνομαι u imperativu prezenta. Zapovijed koja usmjerava svu spomenutu aktivnost prema jednom cilju: duhovnom rastu zajednice.

Zaključak

Ovaj stih (1. Korinćanima 14,26) pruža jedinstven uvid u dinamiku ranokršćanskih bogoslužja, otkrivajući sliku žive, participativne zajednice. Nasuprot kasnijoj podjeli na kler i laike, ovdje 'svaki' vjernik dolazi na okupljanje opremljen duhovnim darom — bilo da je to pjesma, pouka, proroštvo ili dar jezika. Aktivno sudjelovanje čitave zajednice svjedoči o bogatstvu i snažnom djelovanju Duha Svetoga u ranoj Crkvi.

Ipak, apostol Pavao ovu slobodu ne ostavlja bez usmjerenja. Glavni kriterij svake aktivnosti sažet je u zapovijedi: 'sve za izgradnju neka biva'. Svrha duhovnih darova nije osobno isticanje ili stvaranje kaosa, već duhovno jačanje i utvrđivanje zajednice kao Kristovog tijela. Sve što se događa na okupljanju mora poslužiti na korist i duhovni rast drugih vjernika.