Stoga, jezici su znak osude (upozorenje) za nevjernike, a proročanstvo je znak Božje milosti (za izgradnju i utjehu) vjernicima.
Stoga, jezici su znak osude (upozorenje) za nevjernike, a proročanstvo je znak Božje milosti (za izgradnju i utjehu) vjernicima.
Ako se, na primjer, Crkva u cijelosti skupi i svi govore jezicima, neće li vas neupućeni ili nevjernici koji uđu držati ludima?
Ako, naprotiv, svi prorokuju, a uđe nevjernik ili neupućeni, svi ga prekoravaju, svi ga osuđuju;
Tajna njegova srca bit će otkrivena; bacit će se licem na zemlju, pokloniti se Bogu i priznati da je Bog uistinu među vama.
Što dakle činiti, braćo? Kad se okupite, svaki od vas može otpjevati hvalospjev, iznijeti poučavanje ili otkrivenje, govoriti jezicima ili tumačiti: neka se sve čini za zajedničko izgrađivanje.
Ako, naprotiv, svi prorokuju, a uđe nevjernik ili neupućeni, svi ga prekoravaju, svi ga osuđuju;
A ako svi prorokuju, i dođe kakav nevjernik ili prostak, bude pokaran od sviju i suđen od sviju.
ἐὰν δὲ πάντες προφητεύωσιν, εἰσέλθῃ δέ τις ἄπιστος ἢ ἰδιώτης, ἐλέγχεται ὑπὸ πάντων, ἀνακρίνεται ὑπὸ πάντων,
ean de pantes prophēteuōsin eiselthē de tis apistos ē idiōtēs elegchetai hupo pantōn anakrinetai hupo pantōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ako pak svi prorokuju, uđe pak neki nevjernik ili neupućen, ukorava se od svih, ispituje se od svih,"
ἐὰν δὲ (ako pak / grč. ἐὰν δὲ - ean de): 'ἐὰν' je uvjetna čestica (ako), dok je 'δὲ' veznik (pak, ali, a). Gramatički uvode pogodbeni niz s konjunktivom. Teološki označavaju prijelaz na novu pretpostavljenu situaciju unutar zajednice. πάντες (svi / grč. πάντες - pantes): Pridjev u nominativu množine. Naglašava sudjelovanje cijele zajednice u prenošenju Božje poruke. προφητεύωσιν (prorokuju / grč. προφητεύωσιν - propheteuōsin): Glagol u prezentu konjunktiva, aktivni glas. Označava kontinuirano, razumljivo iznošenje Božje istine i volje, za razliku od govorenja u jezicima koje strancima djeluje besmisleno. εἰσέλθῃ (uđe / grč. εἰσέλθῃ - eiselthē): Glagol u aoristu konjunktiva, aktivni glas. Aorist ukazuje na specifičan, trenutačni događaj ulaska osobe u kršćansko okupljalište. δέ τις (pak neki / grč. δέ τις - de tis): Neodređena zamjenica (neki, netko) koja se veže na veznik 'pak' ili 'a'. ἄπιστος (nevjernik / grč. ἄπιστος - apistos): Dolazi od alfa-privativum i riječi 'pistos' (vjeran). Označava osobu koja ne dijeli kršćansku vjeru, poganina koji je možda ušao iz znatiželje. ἢ (ili / grč. ἢ - ē): Rastavni veznik. ἰδιώτης (neupućen / grč. ἰδιώτης - idiōtēs): Imenica koja označava osobu bez posebnog znanja ili vještine ('laik'). U ovom kontekstu odnosi se na promatrača, simpatizera ili neupućenog posjetitelja koji nije punopravni član zajednice i ne razumije duhovne darove. ἐλέγχεται (ukorava se, razotkriva se / grč. ἐλέγχεται - elenchetai): Prezent pasivni indikativ glagola 'elenchō'. Gramatički označava radnju koju subjekt trpi, a teološki duboko uvjerenje o grijehu. Proroštvo razotkriva skrivene stvari u njegovom srcu djelovanjem Duha Svetoga. ὑπὸ πάντων (od svih / grč. ὑπὸ πάντων - hypo pantōn): Prijedlog s genitivom množine. Uvjerenje i razotkrivanje ne dolaze od jedne osobe, već kumulativno od cijele zajednice koja govori u Duhu. ἀνακρίνεται (ispituje se, sudi se / grč. ἀνακρίνεται - anakrinetai): Prezent pasivni indikativ glagola 'anakrinō'. Pravni ili istraživački termin koji znači pažljivo ispitivanje ili prosudbu. Božja riječ secira njegov život, stavljajući ga pred božansku lupu. ὑπὸ πάντων (od svih / grč. ὑπὸ πάντων - hypo pantōn): Ponavljanje fraze 'od svih' pojačava intenzitet i sveobuhvatnost duhovnog utjecaja proročke riječi koja djeluje kroz čitavu zajednicu.
Ovaj stih iz 1. poslanice Korinćanima (14,24) snažno ističe transformativnu moć proroštva u ranoj crkvi. Dok je govor u jezicima neupućenima bio nerazumljiv i mogao je izazvati zbunjenost, razumljivo iznošenje Božje riječi (prorokovanje) ima duboko prosvjetljujuće djelovanje. Riječ Božja izgovorena kroz vjernike djeluje poput duhovnog rendgena koji razotkriva i ispituje srce nevjernika ili neupućenog promatrača.
Konačna svrha ovakvog suočavanja i uvjeravanja u grijeh nije osuda, već spasenje i pročišćenje. Svi koji govore proročki zajednički stvaraju atmosferu u kojoj posjetitelj doživljava neospornu stvarnost i prisutnost Boga. Kroz to temeljito unutarnje ispitivanje, nevjernik biva doveden do pokajanja i spoznaje da je Bog doista prisutan među svojim narodom.