1. Korinćanima 10,1 — Prva poslanica Korinćanima

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Ne želim naime vas ne znati, braćo, da oci naši svi pod oblakom bijahu i svi kroz more prođoše,"

Ne želim (grč. Οὐ θέλω, Ou thelō) - 'Οὐ' je objektivna negacija, a 'θέλω' znači htjeti, željeti (prezent, aktivni indikativ, 1. lice jednine). Pavao izražava jasnu i snažnu volju da skrene pažnju na važnost onoga što slijedi.

naime / jer (grč. γὰρ, gar) - Veznik koji objašnjava ili povezuje s prethodnim kontekstom (u hrvatskom se često prevodi kao 'jer' ili se kao enklitika 'naime' stavlja neposredno iza prve riječi).

vas ne znati / biti u neznanju (grč. ὑμᾶς ἀγνοεῖν, hymas agnoein) - 'ὑμᾶς' je akuzativ osobne zamjenice 'vi', dok je 'ἀγνοεῖν' infinitiv prezenta aktivnog glagola 'ἀγνοέω' (ne znati, biti u neznanju). Radi se o klasičnoj konstrukciji akuzativa s infinitivom. Fraza 'ne želim da budete u neznanju' uobičajena je Pavlova retorička formula za uvođenje iznimno važne doktrinarne istine.

braćo (grč. ἀδελφοί, adelphoi) - Vokativ množine od 'ἀδελφός'. To je izraz duboke naklonosti i podsjetnik na duhovno zajedništvo u Kristu, čime Pavao ublažava ton oštrog upozorenja koje će uslijediti.

da (grč. ὅτι, hoti) - Veznik koji uvodi izričnu (objektnu) rečenicu.

oci naši (grč. οἱ πατέρες ἡμῶν, hoi pateres hēmōn) - 'πατέρες' (očevi, preci) u nominativu množine. Iako piše crkvi u Korintu koja je većinom sastavljena od obraćenih pogana, Pavao Izraelce iz starozavjetnog Izlaska naziva 'našim očevima'. Teološki gledano, to pokazuje uvjerenje da su vjernici iz poganstva pricijepljeni u povijest i duhovno naslijeđe Izraela te postaju dio Božjeg naroda.

svi (grč. πάντες, pantes) - Nominativ množine od pridjeva 'πᾶς' (svaki, sav). Ova se riječ strateški ponavlja dvaput u ovom stihu, a višekratno i u sljedećim stihovima. Naglašava univerzalnost duhovnog blagoslova i Božjeg izbavljenja koje je doživjela cijela zajednica, čime se postavlja dramatičan kontrast s kasnijom spoznajom da većina njih na kraju ipak nije ušla u Obećanu zemlju zbog neposluha.

pod oblakom bijahu (grč. ὑπὸ τὴν νεφέλην ἦσαν, hypo tēn nephelēn ēsan) - Prijedlog 'ὑπὸ' (pod) veže se s akuzativom, 'νεφέλην' je akuzativ jednine (oblak), a 'ἦσαν' je imperfekt glagola biti. Stup od oblaka teološki predstavlja Božju prisutnost (Šekinu), Njegovo nadnaravno vodstvo i zaštitu tijekom putovanja Izraelaca kroz pustinju.

i svi kroz more prođoše (grč. καὶ πάντες διὰ τῆς θαλάσσης διῆλθον, kai pantes dia tēs thalassēs diēlthon) - 'διὰ' (kroz) dolazi s genitivom 'θαλάσσης' (more, odnosi se na Crveno more). 'διῆλθον' je aorist aktivni indikativ glagola 'διέρχομαι' (proći kroz). Čudesni prelazak mora povijesno simbolizira izbavljenje iz egipatskog ropstva, a u kršćanskoj teologiji postaje snažna tipološka slika i preteča sakramenta krštenja.

U ovom stihu (1. Korinćanima 10,1) apostol Pavao postavlja temelj za snažno upozorenje kršćanskoj zajednici u Korintu, koristeći starozavjetnu povijest Izlaska kao teološku tipologiju za kršćanski život. Podsjećajući ih na to kako su apsolutno svi Izraelci iskusili Božju nadnaravnu zaštitu kroz oblak i izbavljenje prelazivši more, on želi utvrditi povijesni presedan za važnu duhovnu lekciju koja slijedi.

Glavna poruka ovog uvoda leži u Pavlovoj opetovanoj upotrebi riječi 'svi'. Pavao želi osvijestiti korintskim vjernicima da početni duhovni privilegiji, sakramentalna iskustva i pripadnost zajednici spašenih nisu apsolutna garancija konačnog spasenja ukoliko ih ne prati ustrajna vjernost i poslušnost Bogu. Iako su 'svi' započeli putovanje pod istim blagoslovima, povijest jasno pokazuje da su mnogi zbog grijeha, mrmljanja i idolopoklonstva otpali u pustinji, što služi kao bezvremensko upozorenje svakoj generaciji Crkve.