Neka nas se dakle smatra slugama Kristovim i upraviteljima tajni Božjih.
Neka nas se dakle smatra slugama Kristovim i upraviteljima tajni Božjih.
No, ono što se na kraju traži od upravitelja jest da se pokažu vjernima.
Meni malo znači da mi sudite vi ili ljudski sud. Ni ja sam sebe ne sudim.
Neka nas se dakle smatra slugama Kristovim i upraviteljima tajni Božjih.
Tako da nas drže ljudi kao sluge Hristove i pristave tajna Božijih.
Οὕτως ἡμᾶς λογιζέσθω ἄνθρωπος ὡς ὑπηρέτας Χριστοῦ καὶ οἰκονόμους μυστηρίων θεοῦ.¶
Houtōs hēmas logizesthō anthrōpos hōs hupēretas Christou kai oikonomous mustēriōn theou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tako nas neka smatra čovjek kao sluge Krista i upravitelje tajni Boga."
Οὕτως (houtōs): Tako, ovako. Prilog koji uspostavlja logičku vezu s prethodnim raspravama o ispravnom gledanju na crkvene vođe. ἡμᾶς (hēmas): nas. Osobna zamjenica, akuzativ množine. Odnosi se na apostole i učitelje, poput Pavla i Apolona. λογιζέσθω (logizesthō): neka smatra, neka računa. Glagol (λογίζομαι), prezent, imperativ, srednji/pasivni glas. Nosi značenje promišljenog, objektivnog vrednovanja i donošenja proračunatog zaključka temeljenog na činjenicama. ἄνθρωπος (anthrōpos): čovjek. Imenica, nominativ jednine. Ovdje se koristi u poopćenom smislu i prevodi se kao 'svatko' ili 'bilo tko'. ὡς (hōs): kao. Prilog koji uvodi ulogu ili funkciju koja slijedi. ὑπηρέτας (hypēretas): sluge, podređene. Imenica (ὑπηρέτης), akuzativ množine. Etimološki dolazi od 'hypo' (pod) i 'eressō' (veslati), izvorno označavajući 'veslače na donjoj palubi' broda, odnosno galije. Teološki, to je snažna slika koja označava potpunu i neupitnu podložnost nadređenom (Kristu), izvršavanje naredbi bez isticanja i bez traženja vlastite slave. Χριστοῦ (Christou): Krista. Imenica, genitiv jednine. Definira kome vođe isključivo odgovaraju. καὶ (kai): i. Veznik. οἰκονόμους (oikonomous): upravitelje. Imenica (οἰκονόμος), akuzativ množine. Složenica od 'oikos' (kuća) i 'nemō' (upravljati). U antici, to je bio rob ili sluga od najvećeg povjerenja kojem je gospodar povjerio vođenje imanja, financija i podjelu zaliha drugima. Teološki ukazuje na odgovornost pouzdanog administriranja nečega što ne posjeduju. μυστηρίων (mystēriōn): tajni, otajstava. Imenica (μυστήριον), genitiv množine. U biblijskom smislu, to nije zagonetka koju ljudi trebaju odgonetnuti, već sveti Božji plan spasenja (evanđelje) koji je bio skriven kroz vjekove, ali ga je sada Bog objavio i povjerio crkvi. θεοῦ (theou): Boga. Imenica, genitiv jednine. Označava božansko podrijetlo i vlasništvo tih istina.
Ovaj stih (1. Korinćanima 4,1) predstavlja ključnu teološku korekciju korintskoj crkvi koja je bila sklona stvaranju podjela i kultova ličnosti oko svojih vođa. Pavao iz temelja redefinira identitet kršćanskih poslužitelja koristeći dvije komplementarne, ali vrlo jasne slike. Prva slika je 'sluga' (podveslač), koja naglašava krajnju poniznost i apsolutnu podređenost Isusu Kristu, oštro odbacujući bilo kakav pokušaj ljudskog uzdizanja ili samopromocije.
Druga slika je 'upravitelj' (oikonomos), čime se ističe specifična i ozbiljna odgovornost povjerena tim istim slugama. Oni ne posjeduju evanđelje niti ga smiju mijenjati, već su isključivo zaduženi za vjerno prenošenje i čuvanje 'Božjih tajni'. Spajanjem ovih uloga, Pavao uči da pravo vodstvo ne zahtijeva popularnost među ljudima, već potpunu poslušnost Gospodaru i besprijekornu vjernost u raspolaganju Njegovom istinom.