Neka nas se dakle smatra slugama Kristovim i upraviteljima tajni Božjih.
Neka nas se dakle smatra slugama Kristovim i upraviteljima tajni Božjih.
No, ono što se na kraju traži od upravitelja jest da se pokažu vjernima.
Meni malo znači da mi sudite vi ili ljudski sud. Ni ja sam sebe ne sudim.
Moja mi savjest, doista, ništa ne predbacuje, ali me to ne opravdava; onaj koji me sudi jest Gospodin.
No, ono što se na kraju traži od upravitelja jest da se pokažu vjernima.
A od pristava se ne traži više ništa, nego da se ko vjeran nađe.
Ὧδε λοιπὸν ζητεῖται ἐν τοῖς οἰκονόμοις ἵνα πιστός τις εὑρεθῇ.
Hōde loipon zēteitai en tois oikonomois ina pistos tis heurethēa
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovdje nadalje traži se među upraviteljima da vjeran netko bude nađen."
ὧδε (hōde)
Ovdje / U ovom slučajuGrčki prilog koji ovdje ne označava prvenstveno mjesto (fizički 'ovdje'), već okolnost, odnosno 'u ovom pogledu' ili 'u ovom slučaju' vezano za službu i upraviteljstvo o kojem se prethodno govori. λοιπὸν (loipon)
Nadalje / Ono preostaloPrilog izveden iz pridjeva za 'preostalo'. Koristi se za izvođenje logičnog zaključka ili prelazak na bitnu poantu. Sugerira: 'ono što na kraju preostaje kao najvažnije jest...' ζητεῖται (zēteitai)
Traži se / Zahtijeva seGlagol 'zēteō' u prezentu, pasivu, indikativu. Korištenje prezenta ukazuje na stalnu, kontinuiranu potragu i trajni standard, a pasiv ukazuje na to da je Bog onaj koji traži i postavlja taj rigorozan zahtjev. ἐν τοῖς οἰκονόμοις (en tois oikonomois)
Među upraviteljimaImenica 'oikonomos' doslovno znači 'upravitelj kuće' (oikos - kuća, nomos - zakon/upravljanje). U antici je to često bio rob kojem je gospodar povjerio vođenje cjelokupnog imanja, financija i brigu o ostalima. Teološki, to naglašava da kršćanski službenici nisu vlasnici povjerenih im dobara (Evanđelja, duhovnih darova), već samo odgovorni upravitelji pred svojim Gospodarom. ἵνα (hina) - Da: Veznik koji uvodi zavisnu rečenicu, ovdje izražavajući konkretan sadržaj onoga što se točno zahtijeva. πιστός (pistos)
Vjeran / PouzdanPridjev u nominativu. Ovo je središnji koncept stiha. Od upravitelja se ne traži inovativnost, rječitost, popularnost ili svjetovni uspjeh, već isključivo pouzdanost i odanost. Biti 'pistos' znači dosljedno, poslušno i pošteno provoditi isključivo volju svoga gospodara. τις (tis)
NetkoNeodređena zamjenica koja ovdje snažno individualizira odgovornost, ukazujući na to da se ovaj standard odnosi osobno na svakog pojedinog upravitelja bez iznimke. εὑρεθῇ (heurethē)
Bude nađen / Se nađeGlagol 'heuriskō' (naći) u aoristu, pasivu, konjunktivu. Aorist ukazuje na specifičan, konačni trenutak procjene ili suda (često aludirajući na eshatološki Božji sud ili trenutak provjere karaktera). Pasiv ponovno stavlja naglasak na to da upravitelj ne procjenjuje sam sebe, već biva podvrgnut ocjeni onoga koji ga je postavio.
Ovaj stih (1. Korinćanima 4:2) donosi temeljni kriterij prema kojem se vrednuje svako duhovno služenje i povjereno vodstvo. Bog, kao ultimativni Vlasnik i Gospodar, od svojih upravitelja ne zahtijeva nužno briljantne rezultate, zadivljujuće talente ili ljudska priznanja, već isključivo vjernost. Budući da upravitelj barata tuđim vlasništvom i tajnama, njegova je jedina i apsolutna dužnost provoditi volju pravog vlasnika s potpunim integritetom.
Teološki gledano, ovaj redak oslobađa od pritiska ljudskih očekivanja i sudova, te postavlja jasan, nepokolebljiv standard pred konačnim Božjim sudom. Vrijednost čovjekova rada i službe neće se na kraju mjeriti veličinom onoga što je postigao, već mjerom u kojoj je bio pouzdan, poslušan i odan u zadatku koji mu je osobno povjeren.