I ja sâm, kad sam došao k vama, braćo, nisam došao s uzvišenošću riječi ili mudrosti navješćivati tajnu Božju.
I ja sâm, kad sam došao k vama, braćo, nisam došao s uzvišenošću riječi ili mudrosti navješćivati tajnu Božju.
Jer odlučio sam ništa ne znati među vama, osim Isusa Krista i Isusa Krista raspetoga.
Tako ja bijah pred vama slab, strašljiv i sav uzdrhtao.
I ja sâm, kad sam došao k vama, braćo, nisam došao s uzvišenošću riječi ili mudrosti navješćivati tajnu Božju.
I ja došavši k vama, braćo, ne dođoh s visokom riječi ili premudrosti da vam javljam svjedočanstvo Božije.
Κἀγὼ ἐλθὼν πρὸς ὑμᾶς, ἀδελφοί, ἦλθον οὐ καθ᾽ ὑπεροχὴν λόγου ἢ σοφίας καταγγέλλων ὑμῖν τὸ μυστήριον τοῦ θεοῦ.
Kagō elthōn pros humas adelphoi ēlthon ou kath᾽ huperochēn logou ē sophias katangellōn humin to mustērion tou theou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I također ja došavši k vama, braćo, dođoh ne po uzvišenosti riječi ili mudrosti navješćujući vama to svjedočanstvo Boga."
1.Κἀγὼ (I također ja / grč. κἀγώ / kagō): Spojenica (krasis) od riječi 'kai' (i) i 'egō' (ja). Gramatički naglašava Pavlov osobni stav i kontinuitet s prethodnim mislima o Božjem izboru onoga što je slabo u očima svijeta.
2.ὑπεροχὴν (uzvišenosti / grč. ὑπεροχή / hyperochēn): Imenica u akuzativu koja označava izvanrednost, nadmoćnost ili superiornost. Dolazi od glagola koji znači nadvisivati. Pavao se suprotstavlja retoričkoj nadmoći kojom su se Grci hvalili i po kojoj su sudili javne govornike.
3.λόγου (riječi / grč. λόγος / logou): Imenica u genitivu. Ovdje ne označava samo izoliranu riječ nego govor, vještinu govorništva i retorike. Pavao odbacuje ispraznu rječitost lišenu duhovne sile.
4.σοφίας (mudrosti / grč. σοφία / sophias): Imenica u genitivu koja se ovdje odnosi na ljudsku, filozofsku mudrost. Teološki, evanđelje se ne oslanja na nju, budući da prava Božja mudrost leži u poruci križa koja je za svijet ludost.
5.καταγγέλλων (navješćujući / grč. καταγγέλλω / katangellōn): Particip prezenta aktivnog. Označava službeno i autoritativno proklamiranje poruke kao vjesnik (herold), čime se Pavao odvaja od uloge grčkog filozofa koji samo teoretizira i nudi rasprave.
6.μαρτύριον (svjedočanstvo / grč. μαρτύριον / martyrion): Svjedočanstvo ili objava. Naglašava Pavlovu ulogu onoga tko svjedoči o povijesnoj stvarnosti onoga što je Bog učinio u Kristu, umjesto da iznosi vlastita ljudska umovanja.
U ovom stihu (1. Korinćanima 2,1) apostol Pavao podsjeća korintsku zajednicu na svoj prvi dolazak među njih. On namjerno ističe da njegov pristup nije bio obilježen visokom retorikom ili filozofskom briljantnošću, disciplinama koje su u tadašnjem grčko-rimskom svijetu bile iznimno cijenjene kao glavno mjerilo nečijeg autoriteta. Umjesto toga, njegov je fokus bio isključivo na vjernom prenošenju Božjeg svjedočanstva. Pavao time postavlja temeljno teološko načelo: istinska kršćanska vjera ne smije počivati na ljudskoj sposobnosti uvjeravanja niti na rječitosti onoga tko propovijeda, već isključivo na sili i istini evanđelja. Time apostol potpuno skida pozornost sa sebe kao ljudskog glasnika i usmjerava svu pažnju zajednice na Boga i Isusa Krista.