Prva poslanica Korinćanima 2
1I ja sâm, kad sam došao k vama, braćo, nisam došao s uzvišenošću riječi ili mudrosti navješćivati tajnu Božju. 2Jer odlučio sam ništa ne znati među vama, osim Isusa Krista i Isusa Krista raspetoga. 3Tako ja bijah pred vama slab, strašljiv i sav uzdrhtao. 4Moja riječ i moje propovijedanje nisu imali ništa od uvjerljivih riječi mudrosti, već su bili očitovanje sile Duha, 5da vaša vjera ne bude utemeljena na mudrosti ljudskoj, već na sili Božjoj. 6Ipak, to je zaista mudrost kojoj mi poučavamo odrasle kršćane, mudrost koja nije od ovoga svijeta ni knezova ovoga svijeta, namijenjenih uništenju. 7Mi navješćujemo Božju Mudrost, tajnovitu i trajno skrivenu, koju je Bog unaprijed namijenio našoj slavi. 8Nitko od knezova ovog svijeta nije ju upoznao jer, da su ju upoznali, ne bi razapeli Gospodina Slave. 9Ali, kao što je pisano, ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo i što nije ušlo u srce čovjekovo, sve je to Bog pripravio za one koji Njega vole. 10Naime, Bog je nama to otkrio po Duhu. Jer Duh istražuje sve, čak i dubine Božje. 11Tko dakle, među ljudima, poznaje ono što je u čovjeku, ako ne duh čovjekov koji je u njemu? Isto tako, ono što je u Bogu, nitko ne poznaje, osim Duha Božjega. 12A mi nismo primili duh svijeta, već Duha koji dolazi od Boga, da bismo upoznali dar milosti Božje. 13I mi to ne govorimo jezikom kojemu poučava ljudska mudrost, već onim kojemu poučava Duh, izražavajući ono što je duhovno duhovnim riječima. 14Čovjek ostavljen svojoj naravi ne prihvaća ono što dolazi od Duha Božjega. Njemu je to ludost, on to ne može razumjeti, jer se to prosuđuje duhovno. 15Duhovni čovjek, naprotiv, sudi o svemu, a njemu nitko ne sudi. 16Jer, tko je spoznao misao Gospodinovu da Ga pouči? A mi, mi imamo misao Kristovu.