Naime, Bog je nama to otkrio po Duhu. Jer Duh istražuje sve, čak i dubine Božje.
Naime, Bog je nama to otkrio po Duhu. Jer Duh istražuje sve, čak i dubine Božje.
Tko dakle, među ljudima, poznaje ono što je u čovjeku, ako ne duh čovjekov koji je u njemu? Isto tako, ono što je u Bogu, nitko ne poznaje, osim Duha Božjega.
A mi nismo primili duh svijeta, već Duha koji dolazi od Boga, da bismo upoznali dar milosti Božje.
I mi to ne govorimo jezikom kojemu poučava ljudska mudrost, već onim kojemu poučava Duh, izražavajući ono što je duhovno duhovnim riječima.
Čovjek ostavljen svojoj naravi ne prihvaća ono što dolazi od Duha Božjega. Njemu je to ludost, on to ne može razumjeti, jer se to prosuđuje duhovno.
A mi nismo primili duh svijeta, već Duha koji dolazi od Boga, da bismo upoznali dar milosti Božje.
A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha koji je iz Boga, da znamo što nam je darovano od Boga;
ἡμεῖς δὲ οὐ τὸ πνεῦμα τοῦ κόσμου ἐλάβομεν ἀλλὰ τὸ πνεῦμα τὸ ἐκ τοῦ θεοῦ, ἵνα εἰδῶμεν τὰ ὑπὸ τοῦ θεοῦ χαρισθέντα ἡμῖν·
hēmeis de ou to pneuma tou kosmou elabomen alla to pneuma to ek tou theou ina eidōmen ta hupo tou theou charisthenta hēmin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Mi pak ne duh svijeta primismo, nego duh iz Boga, da znamo od Boga darovano nama."
ἡμεῖς (mi): Grč. ἡμεῖς (hēmeis). Naglašena osobna zamjenica, prvo lice množine. Pavao snažno naglašava razliku između vjernika i nevjernika. δὲ (pak/a): Grč. δὲ (de). Veznik koji označava blagi kontrast ili nastavak misli. οὐ (ne): Grč. οὐ (ou). Negacija koja se veže uz glagol 'primismo'. τὸ πνεῦμα τοῦ κόσμου (duh svijeta): Grč. τὸ πνεῦμα τοῦ κόσμου (to pneuma tou kosmou). Imenice πνεῦμα (duh, vjetar, dah) i κόσμος (svijet, sustav, svemir). Odnosi se na svjetovni način razmišljanja, mudrost i duh ovog doba koji je u suprotnosti s Bogom. ἐλάβομεν (primismo): Grč. ἐλάβομεν (elabomen). Aorist aktivni indikativ glagola λαμβάνω (lambanō - primiti, uzeti). Aorist ukazuje na dovršenu radnju u prošlosti, primanje Duha u trenutku spasenja. ἀλλὰ (nego/već): Grč. ἀλλὰ (alla). Snažan suprotni veznik koji postavlja oštar kontrast u odnosu na prethodnu tvrdnju o duhu svijeta. τὸ πνεῦμα τὸ ἐκ τοῦ θεοῦ (duh iz/od Boga): Grč. τὸ πνεῦμα τὸ ἐκ τοῦ θεοῦ (to pneuma to ek tou theou). Prijedlog ἐκ (ek) sa značenjem 'iz' ili 'od' označava ishodište i porijeklo. Riječ je o Svetom Duhu koji izlazi iz samog Boga. ἵνα (da/kako bismo): Grč. ἵνα (hina). Veznik namjere koji uvodi svrhu radnje. εἰδῶμεν (znamo/znali): Grč. εἰδῶμεν (eidōmen). Konjunktiv perfekta (s prezentskim značenjem) glagola οἶδα (oida - znati, razumjeti, vidjeti). Označava duboko, intuitivno i potpuno razumijevanje onoga što Duh otkriva. τὰ ὑπὸ τοῦ θεοῦ (od Boga / pod Bogom): Grč. τὰ ὑπὸ τοῦ θεοῦ (ta hypo tou theou). Prijedlog ὑπὸ (hypo) s genitivom ovdje označava vršitelja radnje ('od strane Boga'). χαρισθέντα (darovano/podareno): Grč. χαρισθέντα (charisthenta). Aorist pasivni particip glagola χαρίζομαι (charizomai - milostivo dati, pokloniti). Riječ dijeli korijen s χάρις (charis - milost), naglašavajući da su Božji darovi dani potpuno besplatno i nezasluženo. ἡμῖν (nama): Grč. ἡμῖν (hēmin). Osobna zamjenica u dativu, označava primatelja radnje.
Ovaj stih iz 1. Korinćanima 2:12 duboko oslikava srž kršćanske spoznaje i duhovne transformacije. Apostol Pavao uspostavlja jasnu razdjelnicu između 'duha svijeta' i 'Duha iz Boga'. Dok duh svijeta predstavlja ljudsku mudrost, oholost i ograničeno naravno promišljanje, Duh iz Boga je božanski dar koji vjernicima daje nadnaravnu sposobnost percepcije.
Svrha primanja Božjeg Duha nije tek apstraktno mistično iskustvo, već vrlo konkretno prosvjetljenje: razumijevanje onoga što nam je od Boga darovano. Spoznaja Božje milosti i svega što obuhvaća Kristovo djelo otkupljenja potpuno je nedokučiva ljudskom umu u njegovom prirodnom stanju; ona se može istinski prihvatiti i spoznati isključivo milosnom objavom Svetog Duha koji obitava u vjernicima i tumači im Božje darove.