Ali, kao što je pisano, ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo i što nije ušlo u srce čovjekovo, sve je to Bog pripravio za one koji Njega vole.
Ali, kao što je pisano, ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo i što nije ušlo u srce čovjekovo, sve je to Bog pripravio za one koji Njega vole.
Naime, Bog je nama to otkrio po Duhu. Jer Duh istražuje sve, čak i dubine Božje.
Tko dakle, među ljudima, poznaje ono što je u čovjeku, ako ne duh čovjekov koji je u njemu? Isto tako, ono što je u Bogu, nitko ne poznaje, osim Duha Božjega.
A mi nismo primili duh svijeta, već Duha koji dolazi od Boga, da bismo upoznali dar milosti Božje.
I mi to ne govorimo jezikom kojemu poučava ljudska mudrost, već onim kojemu poučava Duh, izražavajući ono što je duhovno duhovnim riječima.
Tko dakle, među ljudima, poznaje ono što je u čovjeku, ako ne duh čovjekov koji je u njemu? Isto tako, ono što je u Bogu, nitko ne poznaje, osim Duha Božjega.
Jer ko od ljudi zna šta je u čovjeku osim duha čovječijega koji živi u njemu? Tako i u Bogu što je niko ne zna osim Duha Božijega.
τίς γὰρ οἶδεν ἀνθρώπων τὰ τοῦ ἀνθρώπου εἰ μὴ τὸ πνεῦμα τοῦ ἀνθρώπου τὸ ἐν αὐτῷ; οὕτως καὶ τὰ τοῦ θεοῦ οὐδεὶς ἔγνωκεν εἰ μὴ τὸ πνεῦμα τοῦ θεοῦ.
tis gar oiden anthrōpōn ta tou anthrōpou ei mē to pneuma tou anthrōpou to en autō houtōs kai ta tou theou oudeis egnōken ei mē to pneuma tou theou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tko naime zna od ljudi ono od čovjeka ako ne onaj duh od čovjeka onaj u njemu? Tako i ono od Boga nitko spoznao je ako ne onaj duh od Boga."
Tko naime zna: οἶδεν (grč. οἶδα, translit. oida) - Glagol u perfektu s prezentskim značenjem. Gramatički ukazuje na trajno stanje znanja. Teološki označava duboko, apsolutno i intuitivno znanje, za razliku od pukog prikupljanja informacija ili procesa učenja. Od ljudi: ἀνθρώπων (grč. ἄνθρωπος, translit. anthropos) - Imenica, genitiv množine. Gramatički označava pripadnost. Teološki ukazuje na cijeli ljudski rod, naglašavajući univerzalno ograničenje ljudske prirode i njezine moći spoznaje. Ono (stvari): τὰ (grč. ὁ, ἡ, τό, translit. ta) - Određeni član, srednji rod, množina, akuzativ. Gramatički funkcionira kao poimeničenje. Teološki obuhvaća cjelokupnost nečijeg bića - unutarnji život, najdublje misli, tajne i prave namjere koje su nevidljive okolini. Ako ne (osim): εἰ μὴ (grč. εἰ μή, translit. ei me) - Veznička fraza, odnosno uvjetna klauzula. Gramatički izražava iznimku ili isključivost. Teološki postavlja apsolutnu granicu objašnjavajući tko jedini ima pristup unutarnjim tajnama bića. Duh: πνεῦμα (grč. πνεῦμα, translit. pneuma) - Imenica, srednji rod, nominativ. Gramatički znači vjetar, dah ili duh. Teološki se u prvom dijelu stiha odnosi na ljudsku samosvijest i racionalnu srž bića, dok se u drugom dijelu odnosi na treću božansku osobu, Duha Svetoga, koji jedini poznaje neizmjerne dubine Boga. Tako i: οὕτως καὶ (grč. οὕτως καί, translit. houtos kai) - Prilog i veznik. Gramatički uspostavlja jasnu usporedbu. Teološki služi kao ključna poveznica kojom Pavao prenosi očitu istinu o ljudskoj samosvijesti na neshvatljivu misteriju Božjeg sveznanja. Spoznao je: ἔγνωκεν (grč. γινώσκω, translit. ginosko) - Glagol, perfekt aktivni, indikativ trećeg lica jednine. Gramatički, perfekt ukazuje na trajno stanje koje proizlazi iz prošle radnje. Teološki, glagol 'ginosko' označava spoznaju temeljenu na iskustvu i intimnom odnosu; Pavao naglašava da vlastitim snagama apsolutno nitko nema, niti je ikada dosegnuo, to znanje o Bogu. Od Boga: θεοῦ (grč. θεός, translit. theos) - Imenica, genitiv jednine. Teološki naglašava transcendentnost i suverenost Stvoritelja čiji su planovi i um potpuno nedokučivi stvorenju bez Njegove vlastite objave.
Ovaj stih iz 1. poslanice Korinćanima (2:11) iznosi duboku epistemološku i teološku istinu povlačeći snažnu paralelu između ljudske samosvijesti i Božje naravi. Kao što samo čovjekov vlastiti duh može istinski razumjeti njegove najdublje misli, skrivene motive i unutarnji život koji su drugima potpuno nevidljivi, tako i samo Božji Duh može u potpunosti dokučiti beskrajne dubine, misterije i namjere Božjeg uma.
Apostol Pavao ovim logičkim argumentom naglašava potpunu nesposobnost prirodnog čovjeka da samostalno dosegne ili razumije Boga. Istinska spoznaja Boga stoga nikada nije rezultat ljudske mudrosti, oštrog intelekta ili filozofskog istraživanja, već je apsolutno ovisna o božanskoj objavi. Ovu objavu omogućuje isključivo Sveti Duh, a samo onaj tko posjeduje Božjeg Duha može dokučiti i uistinu razumjeti božanske istine.