A mi nismo primili duh svijeta, već Duha koji dolazi od Boga, da bismo upoznali dar milosti Božje.
A mi nismo primili duh svijeta, već Duha koji dolazi od Boga, da bismo upoznali dar milosti Božje.
I mi to ne govorimo jezikom kojemu poučava ljudska mudrost, već onim kojemu poučava Duh, izražavajući ono što je duhovno duhovnim riječima.
Čovjek ostavljen svojoj naravi ne prihvaća ono što dolazi od Duha Božjega. Njemu je to ludost, on to ne može razumjeti, jer se to prosuđuje duhovno.
Duhovni čovjek, naprotiv, sudi o svemu, a njemu nitko ne sudi.
Jer, tko je spoznao misao Gospodinovu da Ga pouči? A mi, mi imamo misao Kristovu.
Čovjek ostavljen svojoj naravi ne prihvaća ono što dolazi od Duha Božjega. Njemu je to ludost, on to ne može razumjeti, jer se to prosuđuje duhovno.
A tjelesni čovjek ne razumije što je od Duha Božijega; jer mu se čini ludost i ne može da razumije, jer treba duhovno da se razgleda.
ψυχικὸς δὲ ἄνθρωπος οὐ δέχεται τὰ τοῦ πνεύματος τοῦ θεοῦ, μωρία γὰρ αὐτῷ ἐστιν, καὶ οὐ δύναται γνῶναι, ὅτι πνευματικῶς ἀνακρίνεται.
psuchikos de anthrōpos ou dechetai ta tou pneumatos tou theou mōria gar autō estin kai ou dunatai gnōnai hoti pneumatikōs anakrinetai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Duševni pak čovjek ne prima stvari Duha Boga, ludost naime njemu jest, i ne može spoznati, jer duhovno se prosuđuje;"
Duševni (Ψυχικὸς - psychikos): Pridjev izveden iz riječi 'psyche' (duša). U Pavlovom rječniku ne označava samo onoga tko ima dušu, već osobu koja živi isključivo na razini naravnog, ljudskog razuma i osjećaja, bez prosvjetljenja Svetog Duha. Teološki predstavlja pale ljudske naravi, nepreporođenog čovjeka.
pak (δὲ - de): Veznik koji označava suprotnost ili prijelaz. Ovdje suprotstavlja naravnog čovjeka duhovnom (pneumatikos) iz prethodnih i idućih stihova.
čovjek (ἄνθρωπος - anthropos): Imenica koja se odnosi na ljudsko biće, ovdje u kontekstu općenitog naravnog stanja u kojem se rađamo bez Božjeg Duha.
ne (οὐ - ou): Odlučna negacija kojom se apsolutno niječe radnja koja slijedi.
prima (δέχεται - dechetai): Prezent indikativa, srednji/pasivni (deponentni) oblik glagola 'dechomai' (prihvatiti, s dobrodošlicom primiti). Označava aktivno, voljno odbijanje; naravni čovjek ne pruža dobrodošlicu Božjim istinama u svoj život, one su mu strane i odbojne.
stvari (τὰ - ta): Srednji rod, množina, određeni član. Imenički se odnosi na 'ono' ili 'stvari', odnosno objave, darove i istine koje dolaze od Boga.
Duha (τοῦ πνεύματος - tou pneumatos): Imenica 'pneuma' (duh) u genitivu (sa članom tou). Genitiv izvora ili pripadnosti ukazuje da ove istine potječu i pripadaju isključivo Svetom Duhu.
Boga (τοῦ θεοῦ - tou theou): Imenica 'theos' u genitivu, pojašnjava da se radi o Božjem Duhu.
ludost (μωρία - moria): Imenica iz koje proizlazi riječ 'moron'. Označava nešto besmisleno, glupo i apsurdno. Teološki, Božja je mudrost toliko uzvišena da je ljudskom palom umu ona ne samo neshvatljiva, nego logički smiješna i iracionalna.
naime (γὰρ - gar): Veznik koji logički uvodi objašnjenje zašto naravni čovjek ne prima te duhovne stvarnosti.
njemu (αὐτῷ - auto): Osobna zamjenica u dativu (dativ prosudbe ili incommodi). Znači 'iz njegove perspektive' ili 'u njegovim očima'.
jest (ἐστίν - estin): Glagol 'biti' u prezentu, 3. lice jednine. Ukazuje na trajno stanje u kojem on te stvari percipira kao ludost.
i (καὶ - kai): Sastavni veznik koji dodaje daljnju dimenziju čovjekovog palog stanja.
ne (οὐ - ou): Još jedna odlučna negacija koja prethodi glagolu mogućnosti.
može (δύναται - dynatai): Glagol 'dynamai' (moći, imati sposobnost) u prezentu. Ovdje se ne radi samo o tome da čovjek ne želi, nego on intrinzično, po svojoj naravi, nema sposobnost ili kapacitet ('dynamis') shvatiti te duhovne realnosti.
spoznati (γνῶναι - gnonai): Aorist infinitiv od 'ginosko' (znati iz iskustva, intimno spoznati). Ne misli se samo na intelektualno slaganje, već na duboko, iskustveno razumijevanje i relacijsko usvajanje.
jer (ὅτι - hoti): Veznik koji uvodi temeljni uzrok njegove nesposobnosti spoznavanja.
duhovno (πνευματικῶς - pneumatikos): Prilog koji znači 'na duhovni način' ili 'posredstvom Duha'. Ukazuje na nužnost djelovanja Svetog Duha kao medija i 'organa' za razumijevanje.
se prosuđuje (ἀνακρίνεται - anakrinetai): Prezent, pasiv, indikativ glagola 'anakrino' (istražiti, ispitati, prosuditi, procijeniti). Koristio se u pravnom kontekstu za preslušavanje i donošenje suda. Duhovne istine podliježu 'istrazi' i 'procjeni' koja je moguća isključivo rasvjetljenjem onog istog Duha koji ih je i objavio.
Ovaj stih (1. Korinćanima 2:14) naglašava potpunu nesposobnost pale, nepreporođene ljudske naravi da sama po sebi shvati i prihvati Božje istine. 'Duševni' čovjek, oslanjajući se samo na svoj intelekt, logiku i osjetila, percipira božansku mudrost kao apsurdnu ludost jer mu potpuno nedostaje duhovni receptor za njeno prepoznavanje, zbog čega joj se i aktivno opire.
Time apostol Pavao uspostavlja oštru i jasnu granicu između ljudske filozofije i božanske objave. Pravo spoznanje Boga i Njegovih nauma nije rezultat ljudskog truda, akademskog proučavanja ili nadmoćnog intelekta, već je isključivo dar Svetog Duha koji preobražava um, omogućavajući preporođenom čovjeku da istraži, prosudi i duboko usvoji ono što je iznad granica i mogućnosti naravnog svijeta.