Prva poslanica Korinćanima 10
1Ne želim vas, braćo, ostaviti u neznanju: svi naši očevi bijahu pod oblakom, svi oni prijeđoše more, 2i svi bijahu kršteni u Mojsija u oblaku i moru. 3Svi su jeli istu duhovnu hranu, 4i svi popiše isti duhovni napitak; jer pijahu iz duhovne stijene koja ih je pratila: ta stijena bijaše Krist. 5Međutim, većina među njima ne bijaše draga Bogu, budući da njihova trupla pokriše pustinju. 6Ti su se događaji zbili da nama posluže kao primjeri, da i mi ne žudimo za zlom kao što su oni žudjeli. 7Ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kao što je pisano: "Narod sjede jesti i piti, a potom ustadoše veseliti se." 8Ne odajimo se razvratu, kao što su to činili neki od njih: u samo jedan dan pade ih dvadeset i tri tisuće. 9Ne iskušavajmo više Gospodina, kao što su to činili neki od njih, pa ih zmije pomoriše. 10I ne mrmljajte kao što su mrmljali neki od njih: Zatornik ih uništi. 11Ti im se događaji dogodiše da posluže kao primjer i biše zapisani da pouče nas, koji smo na kraju vremena. 12Tako dakle, neka onaj koji misli da stoji pazi da ne padne. 13Iskušenja kojima ste bili izloženi bila su u ljudskoj mjeri. Bog je pouzdan; On neće dopustiti da budete iskušavani preko svojih snaga. S iskušenjem, On će vam dati izlaz i snage da to podnesete. 14Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva. 15Govorim vam kao razumnim ljudima; prosudite sami o onome što vam kažem. 16Čaša blagoslova koju mi blagoslivljamo nije li zajedništvo u Krvi Kristovoj? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo u Tijelu Kristovu? 17Budući da je samo jedan kruh, svi smo mi jedno tijelo; jer svi mi imamo udjela u tom jedinom kruhu. 18Pogledajte sinove Izraelove: oni koji jedu prinesene žrtve, nisu li u zajedništvu s oltarom? 19Što želim reći? Da meso žrtvovano idolima ili da sami idoli imaju neku vrijednost? 20Ne! Nego, budući da su njihove žrtve prinesene zlodusima, a ne Bogu, ja ne želim da vi stupite u zajedništvo sa zlodusima. 21Vi ne možete odjednom piti čašu Gospodinovu i čašu zloduhovu; vi ne možete istodobno dijeliti stol Gospodinov i onaj zloduhov. 22Ili pak želimo potaknuti Gospodinovu ljubomoru? Jesmo li jači od Njega? 23"Sve je dopušteno", ali sve nam ne koristi; "sve je dopušteno", ali sve ne izgrađuje. 24Neka nitko ne traži vlastitu korist, već tuđu. 25Sve što se prodaje na tržnici, jedite ne postavljajući pitanja zbog savjesti. 26Jer zemlja i sve ono što ona sadrži Gospodnje je. 27Ako vas nevjernik pozove i vi prihvatite onamo otići, jedite sve što vam je ponuđeno, ne postavljajući pitanja zbog svoje savjesti. 28Ali, kaže li vam netko: "Ovo je žrtvovano meso", ne jedite ga, zbog onoga tko vas je upozorio i s razloga savjesti. 29Govorim ovdje, ne o vašoj savjesti, već o njegovoj. Jer, zašto bi moju slobodu sudila druga savjest? 30Ako uzmem hranu zahvaljujući, zašto bih bio ukoren zbog onoga za što iskazujem zahvalnost? 31Dakle, bilo da jedete, bilo da pijete, što god činili, sve činite za slavu Božju. 32Ne budite nikome prilika za pad, ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj. 33Tako se i ja sam trudim ugoditi svima u svim stvarima, ne tražeći svoju osobnu korist, već korist većine, kako bi oni bili spašeni.