I ne mrmljajte kao što su mrmljali neki od njih: Zatornik ih uništi.
I ne mrmljajte kao što su mrmljali neki od njih: Zatornik ih uništi.
Ti im se događaji dogodiše da posluže kao primjer i biše zapisani da pouče nas, koji smo na kraju vremena.
Tako dakle, neka onaj koji misli da stoji pazi da ne padne.
Iskušenja kojima ste bili izloženi bila su u ljudskoj mjeri. Bog je pouzdan; On neće dopustiti da budete iskušavani preko svojih snaga. S iskušenjem, On će vam dati izlaz i snage da to podnesete.
Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva.
Tako dakle, neka onaj koji misli da stoji pazi da ne padne.
Jer koji misli da stoji neka se čuva da ne padne.
Ὥστε ὁ δοκῶν ἑστάναι βλεπέτω μὴ πέσῃ.
Hōste ho dokōn hestanai blepetō mē pesē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Stoga onaj misleći stajati neka pazi da ne padne,"
Stoga / ὥστε (hōste): Veznik koji uvodi zaključak iz prethodnog teksta (gdje Pavao upozorava na padove Izraelaca u pustinji). onaj / ὁ (ho): Određeni član (muški rod, jednina), ovdje se koristi uz particip da bi označio osobu kao predstavnika određene skupine. misleći (koji misli) / δοκῶν (dokōn): Particip prezenta aktivnog glagola δοκέω (dokeō). Prezent naglašava trenutno stanje samopouzdanja ili trajnu umišljenost. Odnosi se na osobu koja ima visoko mišljenje o svojoj snazi. stajati (da stoji) / ἑστάναι (hestanai): Infinitiv perfekta aktivnog glagola ἵστημι (histēmi). Perfekt u grčkom jeziku označava prošlu radnju s trajnim posljedicama u sadašnjosti. Ovdje to znači da osoba vjeruje kako je već postigla stanje nepokolebljive duhovne sigurnosti. neka pazi / βλεπέτω (blepetō): Imperativ prezenta aktivnog glagola βλέπω (blepō - gledati, paziti). Imperativ prezenta označava kontinuiranu naredbu, 'neka stalno pazi'. Naglašava potrebu za neprekidnom budnošću. da ne / μὴ (mē): Grčka negacija, često se koristi sa subjunktivom u svrhu izražavanja upozorenja, zabrane ili negativne posljedice. padne / πέσῃ (pesē): Subjunktiv aorista aktivnog glagola πίπτω (piptō). Aorist ukazuje na mogući, specifičan događaj pada (u grijeh ili otpadništvo), oštro kontrastirajući trajnom stanju 'stajanja'.
Ovaj stih (1. Korinćanima 10,12) predstavlja jedno od najpoznatijih biblijskih upozorenja protiv duhovne oholosti i lažne sigurnosti. Pavao podsjeća korintske vjernike da nitko nije potpuno imun na iskušenja, neovisno o njihovim duhovnim darovima ili prošlim pobjedama.
Poruka je jasan poziv na poniznost i neprestanu budnost. Umjesto oslanjanja na vlastitu snagu i umišljenu stabilnost, vjernik bi trebao stalno preispitivati svoje srce i ovisiti o Božjoj milosti. Paradoksalno, upravo u trenutku osjećaja najveće sigurnosti u vlastite sposobnosti, osoba postaje najranjivija na pad.