Početna ›

1. Korinćanima 10,5 — Prva poslanica Korinćanima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Svi su jeli istu duhovnu hranu,

i svi popiše isti duhovni napitak; jer pijahu iz duhovne stijene koja ih je pratila: ta stijena bijaše Krist.

Međutim, većina među njima ne bijaše draga Bogu, budući da njihova trupla pokriše pustinju.

Ti su se događaji zbili da nama posluže kao primjeri, da i mi ne žudimo za zlom kao što su oni žudjeli.

Ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kao što je pisano: "Narod sjede jesti i piti, a potom ustadoše veseliti se."

Biblija

Međutim, većina među njima ne bijaše draga Bogu, budući da njihova trupla pokriše pustinju.

Daničić-Karadžić

Ali mnogi od njih ne bijahu po Božijoj volji, jer biše pobijeni u pustinji.

Original

ἀλλ᾽ οὐκ ἐν τοῖς πλείοσιν αὐτῶν εὐδόκησεν ὁ θεός· κατεστρώθησαν γὰρ ἐν τῇ ἐρήμῳ.

Izgovor

all᾽ ouk en tois pleiosin autōn eudokēsen ho theos katestrōthēsan gar en tēa erēmō

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"ali ne u većini njih je bio zadovoljan Bog, oboreni su bili naime u pustinji."

Analiza

ἀλλʼ οὐκ (all' ouk) - ali ne Grčki: ἀλλʼ οὐκ Gramatika: Snažan veznik suprotnosti (ἀλλά) u kombinaciji s apsolutnom negacijom (οὐκ). Teološko značenje: Predstavlja oštar preokret. Iako su svi Izraelci iskusili ista duhovna oslobođenja i blagoslove, to im nije jamčilo Božju naklonost na kraju.

ἐν τοῖς πλείοσιν αὐτῶν (en tois pleiosin autōn) - u većini njih Grčki: ἐν τοῖς πλείοσιν αὐτῶν Gramatika: Prijedlog 'ἐν' (u) s dativom množine komparativa pridjeva 'πολύς' (mnog). Teološko značenje: Ističe tragičnu činjenicu da su duhovne privilegije bile opće, ali je vjernost bila rijetka. Gotovo cijela generacija izlaska iz Egipta propala je, što je ozbiljno upozorenje da pripadnost povlaštenoj većini ne garantira konačno spasenje.

ηὐδόκησεν (ēudokēsen) - je bio zadovoljan / našao je milinu Grčki: εὐδοκέω Gramatika: Glagol, aorist, indikativ, aktiv, 3. lice jednine. Teološko značenje: Označava Božje suvereno odobravanje. Bog nije uživao u njihovim djelima, što pokazuje da se Njegova prisutnost i milost ne smiju uzimati zdravo za gotovo za pokriće grijeha.

ὁ θεός (ho theos)

- Bog Grčki: ὁ θεός Gramatika: Imenica s određenim članom, nominativ jednine, subjekt rečenice. Teološko značenje: Bog je vrhovni sudac čije je odobravanje jedino mjerodavno i koji proniče srca ljudi bez obzira na njihov status.

κατεστρώθησαν (katestrōthēsan) - oboreni su bili / prostrti su bili Grčki: καταστρώννυμι Gramatika: Glagol, aorist, indikativ, pasiv, 3. lice množine. Teološko značenje: Riječ je izrazito slikovita i snažna, doslovno znači 'povaljati' ili 'rasprostrijeti'. Opisuje surovu stvarnost suda – cijela generacija je poput srušenog grmlja posijana mrtvim tijelima po pustinjskom pijesku. To je brutalan vizualni prikaz konačne kazne za nevjeru.

γὰρ (gar) - naime / jer Grčki: γάρ Gramatika: Koordinacijski uzročni veznik. Teološko značenje: Uvodi fizički, povijesni dokaz Božjeg nezadovoljstva – njihova smrt nije bila slučajna nesreća, već izravna posljedica Njegovog suda.

ἐν τῇ ἐρήμῳ (en tē erēmō) - u pustinji Grčki: ἔρημος Gramatika: Prijedlog s dativom jednine ženskog roda. Teološko značenje: Pustinja, koja je trebala biti samo privremeno mjesto tranzita, formacije i kušnje na putu, zbog njihove nevjere postala je njihovo konačno groblje.

Zaključak

Ovaj stih iz 1. Korinćanima 10:5 služi kao otrežnjujuće upozorenje kršćanskoj zajednici. Apostol Pavao koristi povijesni primjer izraelskog naroda kako bi pokazao da puko sudjelovanje u duhovnim privilegijama (poput krštenja i Gospodnje večere) ne garantira konačno spasenje niti Božje odobravanje, ukoliko ono nije popraćeno ustrajnom vjerom, poslušnošću i svetim životom.

Masovno stradavanje cijele jedne generacije u pustinji služi kao zastrašujući podsjetnik na težinu grijeha i nevjere. Bog traži iskrenu i trajnu predanost, a ne samo vanjsku pripadnost zajednici, podsjećajući vjernike da duhovni počeci moraju biti okrunjeni vjernim hodom s Bogom sve do samoga kraja.