i svi popiše isti duhovni napitak; jer pijahu iz duhovne stijene koja ih je pratila: ta stijena bijaše Krist.
i svi popiše isti duhovni napitak; jer pijahu iz duhovne stijene koja ih je pratila: ta stijena bijaše Krist.
Međutim, većina među njima ne bijaše draga Bogu, budući da njihova trupla pokriše pustinju.
Ti su se događaji zbili da nama posluže kao primjeri, da i mi ne žudimo za zlom kao što su oni žudjeli.
Ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kao što je pisano: "Narod sjede jesti i piti, a potom ustadoše veseliti se."
Ne odajimo se razvratu, kao što su to činili neki od njih: u samo jedan dan pade ih dvadeset i tri tisuće.
Ti su se događaji zbili da nama posluže kao primjeri, da i mi ne žudimo za zlom kao što su oni žudjeli.
A ovo biše ugledi nama, da mi ne želimo zala, kao i oni što želješe.
ταῦτα δὲ τύποι ἡμῶν ἐγενήθησαν εἰς τὸ μὴ εἶναι ἡμᾶς ἐπιθυμητὰς κακῶν καθὼς κἀκεῖνοι ἐπεθύμησαν.
tauta de tupoi hēmōn egenēthēsan eis to mē einai hēmas epithumētas kakōn kathōs kakeinoi epethumēsan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ova pak uzori nas postadoše, u to ne biti nas požudnicima zala, kao što i oni poželješe."
Ταῦτα (Ova) - grč. ταῦτα (tauta) - Pokazna zamjenica, srednji rod, množina, nominativ. Odnosi se na prethodno nabrojane povijesne događaje Izraelaca u pustinji. δὲ (pak / a) - grč. δὲ (de) - Veznik koji označava suprotnost ili nastavak misli, uspostavljajući vezu između povijesnog događaja i njegove primjene. τύποι (uzori / primjeri) - grč. τύποι (typoi) - Imenica, muški rod, množina, nominativ. Osnovno značenje je otisak, trag (npr. od čavala), a preneseno znači uzor, model ili slika. Teološki, ovo je temelj tipologije gdje starozavjetni događaji predstavljaju 'tipove' (proročke slike) koji se ostvaruju u Novom zavjetu kao opomene. ἡμῶν (nas / naši) - grč. ἡμῶν (hēmōn) - Osobna zamjenica, prvo lice, množina, genitiv (objektivni genitiv). Pokazuje da su se te stvari dogodile prvenstveno da bi poslužile kao lekcija novozavjetnoj Crkvi. ἐγενήθησαν (postadoše) - grč. ἐγενήθησαν (egenēthēsan) - Glagol γίνομαι (ginomai), aorist pasivni indikativ, treće lice množine. Ukazuje na dovršenu radnju u prošlosti kojom je Bog orkestrirao događaje da bi postali naša pouka. εἰς τὸ μὴ εἶναι (u to ne biti / da ne budemo) - grč. εἰς τὸ μὴ εἶναι (eis to mē einai) - Prijedlog εἰς s određenim članom τὸ i infinitivom εἶναι uz negaciju μὴ. Ova gramatička konstrukcija izražava namjeru ili svrhu, u ovom slučaju negativnu svrhu izbjegavanja ponavljanja greške. ἡμᾶς (nas) - grč. ἡμᾶς (hēmas) - Akuzativ osobne zamjenice 'mi', funkcionira kao subjekt infinitivne konstrukcije. ἐπιθυμητὰς (požudnicima / željnima) - grč. ἐπιθυμητὰς (epithymētas) - Imenica, muški rod, množina, akuzativ. Izvedena iz glagola koji označava strastvenu, goruću žudnju za nečim. Kontekstualno ukazuje na neumjerenu i idolatrijsku požudu koja odvaja od Boga. κακῶν (zala / zlih stvari) - grč. κακῶν (kakōn) - Pridjev u srednjem rodu, množina, genitiv (genitiv objekta uz imenicu). Teološki označava sve ono što je u suprotnosti s Božjom voljom i svetosti. καθὼς (kao što) - grč. καθὼς (kathōs) - Prilog koji uvodi usporedbu, stavljajući znak jednakosti između potencijalnog pada kršćana i povijesnog pada Izraelaca. κἀκεῖνοι (i oni) - grč. κἀκεῖνοι (kakeinoi) - Krazis (stapanje) veznika καί (i) i pokazne zamjenice ἐκεῖνοι (oni). Naglašava paralelu između dviju grupa. ἐπεθύμησαν (poželješe) - grč. ἐπεθύμησαν (epethymēsan) - Glagol ἐπιθυμέω (epithymeō), aorist aktivni indikativ, treće lice množine. Povijesno se referira na događaje poput onih u Brojevima 11, kada su Izraelci mrmljali i žudjeli za egipatskom hranom, odbacujući time Božju providnost.
Ovaj stih (1. Korinćanima 10:6) postavlja ključno hermeneutičko načelo apostola Pavla, u kojem povijest Izraela služi kao ogledalo i duhovna opomena za kršćansku zajednicu. Glavna je poruka strogo upozorenje vjernicima da ne podlegnu zamci tjelesnih žudnji i kompromisa sa zlom, onako kako je to učinio starozavjetni narod u pustinji.
Stih nas podsjeća da sami duhovni blagoslovi i sudjelovanje u sakramentima ne predstavljaju magični štit od Božje discipline ako srce ostane zarobljeno idolatrijom. Bog je dopustio da ovi povijesni padovi postanu trajan 'tip' ili uzor u Svetom pismu, kako bi potaknuli Crkvu na poniznost, budnost i trajno preispitivanje vlastitih motiva pred Bogom.