Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva.
Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva.
Govorim vam kao razumnim ljudima; prosudite sami o onome što vam kažem.
Čaša blagoslova koju mi blagoslivljamo nije li zajedništvo u Krvi Kristovoj? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo u Tijelu Kristovu?
Budući da je samo jedan kruh, svi smo mi jedno tijelo; jer svi mi imamo udjela u tom jedinom kruhu.
Pogledajte sinove Izraelove: oni koji jedu prinesene žrtve, nisu li u zajedništvu s oltarom?
Čaša blagoslova koju mi blagoslivljamo nije li zajedništvo u Krvi Kristovoj? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo u Tijelu Kristovu?
Čaša blagoslova koju blagosiljamo nije li zajednica krvi Hristove? Hljeb koji lomimo nije li zajednica tijela Hristova?
τὸ ποτήριον τῆς εὐλογίας ὃ εὐλογοῦμεν, οὐχὶ κοινωνία ἐστὶν τοῦ αἵματος τοῦ Χριστοῦ; τὸν ἄρτον ὃν κλῶμεν, οὐχὶ κοινωνία τοῦ σώματος τοῦ Χριστοῦ ἐστιν;
to potērion tēs eulogias ho eulogoumen ouchi koinōnia estin tou aimatos tou Christou ton arton hon klōmen ouchi koinōnia tou sōmatos tou Christou estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ta čaša blagoslova koju blagoslivljamo, ne zajedništvo jest krvi Krista? Taj kruh koji lomimo, ne zajedništvo tijela Krista jest?"
Čaša (grč. ποτήριον, translit. potērion): Imenica srednjeg roda, nominativ/akuzativ jednine. U teološkom i povijesnom kontekstu ukazuje na židovsku pashalnu "čašu blagoslova", treću čašu tijekom Seder večere koju je Isus uzeo i prenamijenio na Posljednjoj večeri. Postaje simbol novozavjetnog sakramenta.
Blagoslova (grč. εὐλογίας, translit. eulogias): Imenica ženskog roda, genitiv jednine od 'eulogia' (eu = dobro, logos = riječ). Gramatički funkcionira kao atributivni genitiv ili genitiv izvora (čaša koju karakterizira blagoslov). Teološki označava čin posvećenja i izricanje zahvale Bogu.
Blagoslivljamo (grč. εὐλογοῦμεν, translit. eulogoumen): Glagol, prezent aktivni, indikativ, prvo lice množine od 'eulogeo'. Značajno je da Pavao koristi prvo lice množine, čime naglašava aktivno sudjelovanje i zajedništvo cijele zajednice (Crkve) u činu molitve i zahvale, a ne isključivo predvoditelja obreda.
Zajedništvo (grč. κοινωνία, translit. koinōnia): Imenica ženskog roda, nominativ jednine. Jedan od najvažnijih pavlovskih pojmova koji označava participaciju, dijeljenje, dioništvo i blisko partnerstvo. Gramatički je predikatni nominativ. Teološki, 'koinonia' ovdje odbacuje ideju puke simbolike i naglašava stvarno, ontološko i duhovno sudjelovanje vjernika u Kristovoj žrtvi. Blagovanjem, kršćani postaju dionici (koinonoi) samoga Boga.
Krvi (grč. αἵματος, translit. haimatos): Imenica srednjeg roda, genitiv jednine od 'haima'. Genitiv izražava objekt u kojem se sudjeluje. U biblijskom mentalitetu krv predstavlja sami život koji je položen; ovdje se specifično odnosi na Kristovu pomirbenu žrtvu i cijenu Novog saveza.
Kruh (grč. ἄρτον, translit. arton): Imenica muškog roda, akuzativ jednine od 'artos'. Kruh je osnovna namirnica za održavanje biološkog života. U euharistijskom smislu on se oslanja na Isusove riječi ustanovljenja ("Ovo je tijelo moje") i predstavlja duhovnu hranu.
Lomimo (grč. κλῶμεν, translit. klōmen): Glagol, prezent aktivni, indikativ, prvo lice množine od 'klaō'. "Lomljenje kruha" bio je najraniji tehnički termin za euharistiju u prvoj Crkvi (npr. Djela apostolska). Množina i ovdje ističe zajednički crkveni čin.
Tijela (grč. σώματος, translit. sōmatos): Imenica srednjeg roda, genitiv jednine od 'sōma'. U ovom stihu 'soma' se primarno odnosi na povijesno Kristovo tijelo raspeto na križu za otkupljenje grijeha. Međutim, Pavao redovito koristi ovu riječ s dvostrukim značenjem, pripremajući teren za sljedeći stih gdje pojašnjava da oni koji dijele taj jedan kruh postaju jedno mistično Tijelo Kristovo (Crkva).
Ovaj stih (1. Korinćanima 10,16) predstavlja jedan od najvažnijih i najdubljih biblijskih tekstova o značenju euharistije (Gospodnje večere). Apostol Pavao njime nedvosmisleno naglašava da euharistija nije samo pasivni obred sjećanja na prošli događaj, već mjesto stvarnog, duhovnog i otajstvenog sudjelovanja (koinonia) u Kristovoj žrtvi. Kroz blagovanje posvećenog kruha i vina, vjernici stupaju u najprisnije zajedništvo s uskrslim Kristom, postajući živi dionici Njegovog života, smrti i uskrsnuća.
Uz tu okomitu dimenziju, stih uvodi i iznimno snažnu vodoravnu dimenziju zajedništva. Zajedničkim blagovanjem iz iste čaše i lomljenjem istog kruha, kršćanska se zajednica organski ujedinjuje. Sakrament ne služi samo osobnom sjedinjenju s Bogom, već preobražava mnoštvo vjernika u jedno duhovno Tijelo. Na taj način euharistija izgrađuje Crkvu, povezujući njezine članove u neraskidivu zajednicu ljubavi i djelovanja.