Govorim ovdje, ne o vašoj savjesti, već o njegovoj. Jer, zašto bi moju slobodu sudila druga savjest?
Govorim ovdje, ne o vašoj savjesti, već o njegovoj. Jer, zašto bi moju slobodu sudila druga savjest?
Ako uzmem hranu zahvaljujući, zašto bih bio ukoren zbog onoga za što iskazujem zahvalnost?
Dakle, bilo da jedete, bilo da pijete, što god činili, sve činite za slavu Božju.
Ne budite nikome prilika za pad, ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj.
Tako se i ja sam trudim ugoditi svima u svim stvarima, ne tražeći svoju osobnu korist, već korist većine, kako bi oni bili spašeni.
Dakle, bilo da jedete, bilo da pijete, što god činili, sve činite za slavu Božju.
Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li što drugo činite, sve na slavu Božiju činite.
εἴτε οὖν ἐσθίετε εἴτε πίνετε εἴτε τι ποιεῖτε, πάντα εἰς δόξαν θεοῦ ποιεῖτε.
eite oun esthiete eite pinete eite ti poieite panta eis doxan theou poieite
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Bilo da dakle jedete bilo da pijete bilo da što činite, sve na slavu Boga činite."
Bilo da (Εἴτε / eite): Veznik. Uvodi alternativu ili uvjet. U ovom kontekstu izražava sveobuhvatnost mogućnosti (bilo da... ili...). Naglašava da nema iznimke i pokriva sve životne situacije. Dakle (οὖν / oun): Zaključni veznik. Povezuje ovaj stih s prethodnom Pavlovom raspravom o kršćanskoj slobodi (1. Korinćanima 10), sažimajući cijelu složenu temu u jedno univerzalno temeljno načelo. Jedete (ἐσθίετε / esthiete): Glagol, prezent, aktiv, indikativ, 2. lice množine. Odnosi se na najosnovniju svakodnevnu ljudsku potrebu i radnju. Pijete (πίνετε / pinete): Glagol, prezent, aktiv, indikativ, 2. lice množine. Poput jedenja, predstavlja još jednu osnovnu i čestu životnu aktivnost. Pavao koristi ove banalne radnje kako bi naglasio da ništa u životu nije isključeno. Što (τι / ti): Neodređena zamjenica, akuzativ srednjeg roda. Znači "nešto" ili "bilo što". Proširuje fokus s jedenja i pijenja na apsolutno svaku drugu sferu ljudskog djelovanja. Činite (ποιεῖτε / poieite): Glagol, prezent, aktiv, indikativ, 2. lice množine. Obuhvaća sve oblike ljudskog ponašanja, rada i aktivnosti. Sve (πάντα / panta): Pridjev, akuzativ, srednji rod, množina (od pas). Znači "sve" ili "sve stvari". Ne ostavlja prostor za iznimke; svaka sekunda i svako djelo podliježe ovom pravilu. Na/Za (εἰς / eis): Prijedlog s akuzativom. Označava smjer, cilj ili krajnju svrhu prema kojoj neko djelo teži. Slavu (δόξαν / doxan): Imenica, akuzativ, ženski rod, jednina (od doxa). U teološkom smislu označava Božje veličanstvo, čast, ugled i sjaj. Djelovati "na slavu" znači svojim životom ispravno odražavati Božji karakter, donositi Mu čast i usmjeravati pozornost okoline na Njegovu apsolutnu veličinu. Boga (θεοῦ / theou): Imenica, genitiv, muški rod, jednina (od theos). Odnosi se na biblijskog Boga, Stvoritelja. Činite (ποιεῖτε / poieite): Glagol, prezent, aktiv, imperativ, 2. lice množine. Ovdje je glagol (istog oblika kao ranije) u imperativu, što znači da izražava izričitu zapovijed. Kontinuirani prezent ukazuje na trajnu obvezu kršćanina da svjesno usmjerava svako svoje djelo prema Božjoj slavi kao krajnjem cilju.
Ovaj stih (1. Korinćanima 10:31) predstavlja jedan od najvažnijih sažetaka kršćanske etike. Apostol Pavao njime zaključuje dugu raspravu o specifičnim problemima savjesti i slobode u zajednici, uzdižući cijelu temu na univerzalnu razinu. Temeljna poruka je da u kršćanskom svjetonazoru ne postoji stvarna podjela na 'sveto' i 'svjetovno' vrijeme; čak i najbanalnije svakodnevne radnje poput konzumacije hrane i pića nose duboku duhovnu težinu i moraju biti podređene višem cilju. Krajnja svrha svakog ljudskog djelovanja prema ovom načelu nije osobno zadovoljstvo, ugađanje vlastitim željama ili isticanje vlastitih prava, već isključivo proslavljanje Boga. To znači da svaki ljudski izbor, misao i postupak trebaju odražavati Božji karakter i biti učinjeni na način koji Njemu donosi čast. Time cijeli ljudski život postaje jedan neprekidni čin bogoslužja.