Ali, kaže li vam netko: "Ovo je žrtvovano meso", ne jedite ga, zbog onoga tko vas je upozorio i s razloga savjesti.
Ali, kaže li vam netko: "Ovo je žrtvovano meso", ne jedite ga, zbog onoga tko vas je upozorio i s razloga savjesti.
Govorim ovdje, ne o vašoj savjesti, već o njegovoj. Jer, zašto bi moju slobodu sudila druga savjest?
Ako uzmem hranu zahvaljujući, zašto bih bio ukoren zbog onoga za što iskazujem zahvalnost?
Dakle, bilo da jedete, bilo da pijete, što god činili, sve činite za slavu Božju.
Ne budite nikome prilika za pad, ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj.
Ako uzmem hranu zahvaljujući, zašto bih bio ukoren zbog onoga za što iskazujem zahvalnost?
Ako ja s blagodaću uživam, zašto da se huli na mene za ono za što ja zahvaljujem?
εἰ δὲ ἐγὼ χάριτι μετέχω, τί βλασφημοῦμαι ὑπὲρ οὗ ἐγὼ εὐχαριστῶ;
ei de egō chariti metechō ti blasphēmoumai huper hou egō eucharistō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako ja milošću sudjelujem, zašto sam ogovaran za što ja zahvaljujem?"
Ako (εἰ, ei): Veznik koji uvodi pogodbeni stavak (kondicional). Ovdje uvodi pretpostavku koja se u argumentaciji smatra istinitom. ja (ἐγώ, egō): Osobna zamjenica u nominativu prvog lica jednine. Pavao ju koristi dvaput u ovom stihu kako bi snažno naglasio vlastiti stav i kršćansku slobodu. milošću (χάριτι, chariti): Imenica (χάρις, charis) u dativu jednine. Gramatički, ovaj dativ može izražavati način (sa zahvalnošću) ili sredstvo (po milosti). Teološki obuhvaća oboje: vjernik uživa materijalne darove po Božjoj milosti i prima ih sa zahvalnošću. sudjelujem (μετέχω, metechō): Glagol u prezentu, indikativu, aktivu, prvo lice jednine. Označava 'imati udjela' ili 'sudjelovati', a ovdje se specifično odnosi na sudjelovanje u obroku, odnosno blagovanje mesa. zašto (τί, ti): Upitna zamjenica srednjeg roda koja ispituje razlog ili svrhu tuđe osude. sam ogovaran (βλασφημοῦμαι, blasphēmoūmai): Glagol (βλασφημέω, blasphēmeō) u prezentu, indikativu, pasivu, prvo lice jednine. Znači 'biti klevetan', 'biti vrijeđan' ili 'da se na koga huli'. Pavao pita zašto bi njegova slobodna i zahvalna konzumacija hrane bila razlogom da ga se proklinje ili optužuje za grijeh. za (ὑπέρ, hyper): Prijedlog s genitivom koji u ovom kontekstu označava razlog ('zbog' ili 'za'). što (οὗ, hou): Odnosna zamjenica (ὅς, hos) u genitivu jednine srednjeg roda, odnosi se na jelo (hranu) za koje se upućuje molitva. ja (ἐγώ, egō): Ponovno korištenje osobne zamjenice za retorički naglasak na vlastitom činu zahvalnosti. zahvaljujem (εὐχαριστῶ, eucharistō): Glagol (εὐχαριστέω, eucharisteō) u prezentu, indikativu, aktivu, prvo lice jednine. Ukazuje na čin izricanja blagoslova i zahvale Bogu prije obroka, što pokazuje ispravan teološki stav prema materijalnom svijetu (sve je od Boga i svemu se treba radovati).
Ovaj stih (1. Korinćanima 10:30) predstavlja Pavlovu obranu osobne kršćanske slobode i čiste savjesti pred Bogom u kontekstu rane kršćanske rasprave o blagovanju mesa žrtvovanog idolima. Pavao postavlja retoričko pitanje: ako vjernik blaguje hranu svjestan Božje milosti i pritom iskreno i javno zahvaljuje Bogu za taj dar, zašto bi ga itko imao pravo osuđivati ili klevetati zbog te iste hrane?
Glavna poruka stiha naglašava da je cjelokupno Božje stvorenje dobro i da se jelo koje se prima uz molitvu zahvale ne smije demonizirati. Iako u širem kontekstu ovog poglavlja Pavao upozorava da se iz ljubavi ne sablažnjava slabija braća, on ovim riječima jasno brani temeljno teološko načelo: kršćaninova sloboda ukorijenjena je u zahvalnosti Stvoritelju. Sukladno tome, nitko ne bi trebao suditi tuđu savjest ukoliko ta osoba postupa u milosti i čistog srca zahvaljuje Bogu.