Prva poslanica Korinćanima 9
1Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa, našeg Gospodina? Niste li vi moje djelo u Gospodinu? 2Ako za druge nisam apostol, barem za vas to jesam; jer vi ste pečat mog apostolata u Gospodinu. 3Ovo je moja obrana pred mojim tužiteljima. 4Nemamo li pravo jesti i piti? 5Zar nemamo pravo voditi sa sobom ženu, sestru u vjeri, kao i ostali apostoli, i braća Gospodnja, i Kefa? 6Zar samo ja i Barnaba nemamo pravo biti oslobođeni rada? 7Tko je ikad služio u vojsci o svom trošku? Tko obrađuje vinograd, a da ne jede njegove plodove? Ili tko napasa stado, a da se ne hrani mlijekom tog stada? 8Nije li to ljudski običaj, ili ne kaže li Zakon istu stvar? 9Naime, pisano je u Mojsijevom Zakonu: "Nećeš staviti brnjicu volu koji vrši." Brine li se Bog za volove? 10Nije li to On rekao upravo za nas? Da, za nas je to bilo napisano; jer onaj koji ore treba orati u nadi, i onaj koji vrši treba se nadati da će primiti svoj dio. 11Ako smo mi za vas sijali duhovna dobra, bi li bilo pretjerano žeti vaša materijalna dobra? 12Ako drugi imaju to pravo nad vama, zašto ne bismo mi s još većim pravom? Međutim, nismo iskoristili to pravo. Naprotiv, sve podnosimo da ne bismo stvorili bilo kakvu smetnju Evanđelju Kristovom. 13Ne znate li da se oni koji obavljaju bogoslužje hrane iz hrama, da oni koji služe žrtveniku imaju udio u onome što je žrtvovano na žrtveniku? 14Isto tako, Gospodin je zapovjedio svima koji navješćuju Evanđelje da od Evanđelja žive. 15A ja se nisam poslužio ničim od toga. I ne pišem ovo da bi tako bilo sa mnom. Radije bih, naime, umro, nego da netko obezvrijedi ovaj moj ponos. 16Jer, navješćivati Evanđelje za mene nije razlog za ponos, to je nužnost koja mi se nameće: jao meni ako ne navješćujem Evanđelje! 17Da to činim sam od sebe, imao bih pravo na plaću, ali ako sam primoran, to je obveza koja mi je povjerena. Što je dakle moja plaća? 18To je besplatno nuditi Evanđelje koje navješćujem, ne koristeći se pravom koje mi to Evanđelje daje. 19Da, slobodan od svih, ja sam se učinio robom svima da ih steknem što veći broj. 20Sa Židovima sam bio kao Židov da steknem Židove; s onima koji su podvrgnuti Zakonu, kao da sam to i sâm, premda sâm to nisam – da steknem one koji su podvrgnuti Zakonu; 21s onima koji su bez Zakona kao da sam bez Zakona, iako nisam bez Božjeg Zakona, budući da je Krist moj Zakon, da steknem one koji su bez Zakona. 22Dijelio sam slabost slabih da steknem slabe. Činio sam sve svima da sigurno neke spasim. 23I sve to činim zbog Evanđelja, da bih u njemu imao udjela. 24Ne znate li da svi trkači na trkalištu trče, a samo jedan dobiva nagradu? Trčite dakle tako da je osvojite. 25Svi natjecatelji sebi nameću strogo odricanje; oni za raspadljivu krunu, a mi za neraspadljivu krunu. 26Ja, dakle, trčim ovako: ne idem naslijepo; ovako udaram šakom: ne udaram u prazno. 27Ali, ja nepoštedno krotim svoje tijelo i držim ga pokorenim, iz straha da nakon što sam proglasio Radosnu vijest drugima, ja sâm ne budem odbačen.