1. Korinćanima 9,10 — Prva poslanica Korinćanima

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Ili radi nas svakako govori? Radi nas jer je napisano, da treba u nadi onaj koji ore orati, i onaj koji vrše u nadi sudjelovanja."

λέγει (govori) - grč. λέγει (legei). Prezent aktivni indikativ, 3. lice jednine glagola λέγω (legō). Odnosi se na Božji govor ili govor Pisma. Gramatički prezent ovdje naglašava trajnu aktualnost i svevremenost izgovorene Riječi. πάντως (svakako, u potpunosti) - grč. πάντως (pantōs). Prilog izveden iz riječi πᾶς (sav, svaki). Pavao ga koristi kako bi naglasio da se starozavjetni propis ne odnosi primarno i isključivo na životinje, već se u potpunosti i "svakako" odnosi na ljude, posebno na kršćanske poslužitelje. ἐγράφη (napisano je) - grč. ἐγράφη (egraphē). Aorist pasivni indikativ, 3. lice jednine glagola γράφω (graphō). Ovo je takozvani "božanski pasiv" (passivum divinum) koji sugerira da je Bog krajnji autor onoga što je zapisano. Aorist ukazuje na dovršenu radnju u prošlosti čiji su rezultati trajno mjerodavni. ὀφείλει (treba, mora) - grč. ὀφείλει (opheilei). Prezent aktivni indikativ, 3. lice jednine glagola ὀφείλω (opheilō). Riječ izražava moralnu obvezu, nužnost i unutarnji dug. Označava da radnik ima zakonsko i moralno pravo očekivati plod svoga truda; to je dužnost utemeljena u samom Božjem poretku. ἐπʼ ἐλπίδι (u nadi) - grč. ἐπʼ ἐλπίδι (ep' elpidi). Prijedlog ἐπί (epi - na, u) s dativom jednine imenice ἐλπίς (elpis - nada). Odnosi se na sigurno i radosno iščekivanje ostvarenja obećanja. Teološki ukazuje na to da vjernički rad i služenje uvijek moraju biti prožeti pouzdanjem u pozitivan ishod koji Bog osigurava. ἀροτριῶν (onaj koji ore) / ἀροτριᾶν (orati) - grč. ἀροτριῶν (arotriōn - particip prezenta aktivnog) i ἀροτριᾶν (arotrian - infinitiv prezenta aktivnog) od glagola ἀροτριάω (arotriaō). Odnosi se na težak, rani pripremni rad u poljoprivredi. U duhovnom smislu označava naporno pripremanje ljudskih srdaca i početno sijanje evanđelja u zahtjevnim okolnostima. ἀλοῶν (onaj koji vrše) - grč. ἀλοῶν (aloōn). Particip prezenta aktivnog glagola ἀλοάω (aloaō - vršiti žito). Vršenje je proces odvajanja dragocjenog zrnja od pljeve. Predstavlja ubiranje konačnih plodova služenja i radost žetve, čime se obuhvaća cjelokupan proces - od početnog oranja do konačne obrade ploda. τοῦ μετέχειν (sudjelovanja / da će sudjelovati) - grč. τοῦ μετέχειν (tou metechein). Genitiv artikularnog infinitiva prezenta aktivnog od glagola μετέχω (metechō - imati udjela u). U ovoj sintaksičnosti izražava se sadržaj, cilj i svrha spomenute nade: radnik gaji nadu da će u konačnici dobiti svoj pravedni dio blagoslova, odnosno imati opipljiv udio u onome za što je naporno radio.

Ovaj stih (1. Korinćanima 9,10) predstavlja srž Pavlovog objašnjenja zašto apostoli i navjestitelji evanđelja imaju pravo na materijalnu potporu od zajednice kojoj služe. Pavao koristi metodu reinterpretacije starozavjetnog propisa o volu kojem se ne stavlja brnjica (Pnz 25,4), dokazujući da se božansko načelo pravedne nagrade za rad prvenstveno odnosi na ljude, a specifično na duhovne radnike.

Glavna poruka odlomka jest da Božji poredak nalaže da svatko tko ulaže trud ima pravo uživati u plodovima svoga rada. Poput orača koji priprema tlo i onoga koji vrše žito, duhovni radnici služe u nadi da njihov trud neće biti uzaludan. Oni s punim pravom očekuju pravedno sudjelovanje u 'žetvi' — kako u smislu brige zajednice za njihove svakodnevne životne potrebe, tako i u obliku konačne duhovne nagrade od samoga Boga.