Naime, pisano je u Mojsijevom Zakonu: "Nećeš staviti brnjicu volu koji vrši." Brine li se Bog za volove?
Naime, pisano je u Mojsijevom Zakonu: "Nećeš staviti brnjicu volu koji vrši." Brine li se Bog za volove?
Nije li to On rekao upravo za nas? Da, za nas je to bilo napisano; jer onaj koji ore treba orati u nadi, i onaj koji vrši treba se nadati da će primiti svoj dio.
Ako smo mi za vas sijali duhovna dobra, bi li bilo pretjerano žeti vaša materijalna dobra?
Ako drugi imaju to pravo nad vama, zašto ne bismo mi s još većim pravom? Međutim, nismo iskoristili to pravo. Naprotiv, sve podnosimo da ne bismo stvorili bilo kakvu smetnju Evanđelju Kristovom.
Ne znate li da se oni koji obavljaju bogoslužje hrane iz hrama, da oni koji služe žrtveniku imaju udio u onome što je žrtvovano na žrtveniku?
Ako smo mi za vas sijali duhovna dobra, bi li bilo pretjerano žeti vaša materijalna dobra?
Kada mi vama duhovna sijasmo, je li to što veliko ako mi vama tjelesna požnjemo?
εἰ ἡμεῖς ὑμῖν τὰ πνευματικὰ ἐσπείραμεν, μέγα εἰ ἡμεῖς ὑμῶν τὰ σαρκικὰ θερίσομεν;
ei hēmeis humin ta pneumatika espeiramen mega ei hēmeis humōn ta sarkika therisomen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ako mi vama duhovno posijasmo, veliko ako mi vaše tjelesno požanjemo?"
εἰ (ei) - ako Gramatika: Uvjetna čestica koja uvodi protazu (pretpostavku) prve klase. To znači da se uvjet (sijanje duhovnog) postavlja kao neosporna činjenica, a ne samo kao mogućnost. Teološko značenje: Pavao postavlja nepobitnu stvarnost svoje apostolske službe među Korinćanima kao čvrst temelj za svoj argument.
ἡμεῖς (hēmeis) - mi Gramatika: Osobna zamjenica, 1. lice množine, nominativ. Subjekt rečenice. Značenje: Naglašava Pavla i njegove suradnike koji su donijeli evanđelje u Korint.
ὑμῖν (hymin) - vama Gramatika: Osobna zamjenica, 2. lice množine, dativ. Značenje: Označava primatelje radnje, vjernike u Korintu prema kojima je bila usmjerena apostolska briga.
τὰ πνευματικὰ (ta pneumatika) - duhovno (duhovne stvari) Gramatika: Određeni član 'ta' i pridjev 'pneumatika' (od pneuma - duh) u srednjem rodu, množina, akuzativ. Poimeničeni pridjev koji funkcionira kao objekt. Teološko značenje: Označava sve duhovne blagodati koje su apostoli donijeli: Radosnu vijest, spasenje, učenje, djelovanje Duha Svetoga i vječni život. Pavao ističe uzvišenu i neprocjenjivu prirodu onoga što su 'posijali'.
ἐσπείραμεν (espeiramen) - posijasmo Gramatika: Glagol σπείρω (speirō), aorist, aktiv, indikativ, 1. lice množine. Teološko značenje: Snažna poljoprivredna metafora za propovijedanje evanđelja. Aorist ukazuje na dovršenu radnju osnivanja crkve u prošlosti. Sijanje je težak rad koji prethodi plodovima.
μέγα (mega) - veliko Gramatika: Pridjev μέγας (megas), srednji rod, jednina, nominativ. Koristi se predikativno, glagol 'biti' (je) se podrazumijeva. Teološko značenje: Pavao retorički pita je li to 'velika' (pretjerana, neumjesna, nerazumna) stvar očekivati uzdržavanje. Podrazumijevani odgovor je snažno 'ne'.
εἰ (ei) - ako Gramatika: Ponovno uvodi uvjetnu česticu za drugi dio retoričkog pitanja.
ἡμεῖς (hēmeis) - mi Gramatika: Ponavljanje subjekta radi paralele i naglaska.
ὑμῶν (hymōn) - vaše / od vas Gramatika: Osobna zamjenica, 2. lice množine, genitiv. Značenje: Označava izvor (od vas) ili posjedovanje (vaše materijalno dobro) onoga što bi se trebalo požeti.
τὰ σαρκικὰ (ta sarkika) - tjelesno (tjelesne stvari) Gramatika: Određeni član 'ta' i pridjev 'sarkika' (od sarx - meso, tijelo) u srednjem rodu, množina, akuzativ. Teološko značenje: Označava materijalne potrebe nužne za život (hrana, novac, krov nad glavom). U ovom kontekstu riječ 'sarx' (tijelo/meso) nema negativnu moralnu konotaciju grijeha, već jednostavno ukazuje na prolazne, fizičke i zemaljske stvari kao protutežu vječnim 'duhovnim' stvarima.
θερίσομεν (therisomen) - požanjemo Gramatika: Glagol θερίζω (therizō), futur, aktiv, indikativ, 1. lice množine. Teološko značenje: Završetak poljoprivredne metafore. Žetva ovdje predstavlja pravednu naknadu, odnosno materijalnu potporu koju radnik prima za svoj trud.
Ovaj stih iz 1. Korinćanima 9:11 predstavlja srž Pavlove argumentacije o pravu apostola, misionara i propovjednika na materijalnu potporu od crkvene zajednice kojoj služe. Koristeći svakodnevnu poljoprivrednu metaforu sijanja i žetve, Pavao uspostavlja logično načelo razmjene u kršćanskoj službi, ali istovremeno naglašava ogromnu neravnotežu u vrijednosti onoga što se razmjenjuje.
Apostoli su zajednici predali vječne, neprocjenjive duhovne darove (spasenje i učenje), stoga bi uzvraćanje privremenim i prolaznim materijalnim dobrima potrebnim za osnovni život trebalo biti najmanje što zajednica može učiniti. Pavao retoričkim pitanjem poručuje da očekivanje materijalne podrške nije nimalo 'veliko' ni neumjesno, uspostavljajući time jasan teološki princip: oni koji se posvećuju duhovnoj brizi za druge, imaju potpuno biblijsko pravo na materijalnu naknadu i skrb.