Zar samo ja i Barnaba nemamo pravo biti oslobođeni rada?
Zar samo ja i Barnaba nemamo pravo biti oslobođeni rada?
Tko je ikad služio u vojsci o svom trošku? Tko obrađuje vinograd, a da ne jede njegove plodove? Ili tko napasa stado, a da se ne hrani mlijekom tog stada?
Nije li to ljudski običaj, ili ne kaže li Zakon istu stvar?
Naime, pisano je u Mojsijevom Zakonu: "Nećeš staviti brnjicu volu koji vrši." Brine li se Bog za volove?
Nije li to On rekao upravo za nas? Da, za nas je to bilo napisano; jer onaj koji ore treba orati u nadi, i onaj koji vrši treba se nadati da će primiti svoj dio.
Nije li to ljudski običaj, ili ne kaže li Zakon istu stvar?
Eda li ovo govorim po čovjeku? Ne govori li ovo i zakon?
μὴ κατὰ ἄνθρωπον ταῦτα λαλῶ; ἢ καὶ ὁ νόμος ταῦτα οὐ λέγει;
mē kata anthrōpon tauta lalō ē kai ho nomos tauta ou legei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zar po čovjeku ovo govorim ili i zakon ovo ne govori?"
Μὴ (Zar / Ne) - grč. μή (mē). Upitna čestica koja u retoričkim pitanjima obično očekuje negativan odgovor. Ovdje Pavao traži potvrdu da njegovi argumenti nisu isključivo ljudskog podrijetla. κατὰ ἄνθρωπον (po čovjeku) - grč. κατὰ ἄνθρωπον (kata anthrōpon). Prijedlog 'kata' (prema, po) s akuzativom imenice 'anthrōpos' (čovjek). Gramatički označava mjerilo, a teološki se odnosi na ljudske standarde, običaje ili svjetovnu logiku u suprotnosti s božanskom objavom. ταῦτα (ovo / ove stvari) - grč. ταῦτα (tauta). Pokazna zamjenica, akuzativ srednjeg roda množine. Odnosi se na prethodne Pavlove argumente o pravu radnika na naknadu. λαλῶ (govorim) - grč. λαλῶ (lalō). Prezent, aktivni indikativ, 1. lice jednine od glagola 'laleo'. Označava čin izgovaranja, artikuliranja misli i izražavanja osobnog stava. ὁ νόμος (zakon) - grč. ὁ νόμος (ho nomos). Nominativ muškog roda s određenim članom. Teološki se specifično odnosi na Toru (Mojsijev zakon), koji je za Pavla i njegove slušatelje predstavljao neosporan božanski autoritet. λέγει (govori / kaže) - grč. λέγει (legei). Prezent, aktivni indikativ, 3. lice jednine od glagola 'lego'. Često se koristi za izražavanje autoritativnog, deklarativnog govora, za razliku od 'laleo' koji stavlja naglasak na sami čin govorenja. Ovdje naglašava da Zakon službeno i autoritativno 'izjavljuje'.
Ovaj stih (1. Korinćanima 9,8) predstavlja ključni retorički trenutak u kojem apostol Pavao brani svoje pravo da živi od evanđelja. On propituje utemeljenost svojih tvrdnji kako bi jasno naglasio da se njegovi argumenti ne temelje samo na ljudskoj logici, praksi i društvenim konvencijama ('po čovjeku').
Pozivajući se na Mojsijev zakon, Pavao prebacuje težište s ljudskog rasuđivanja na božanski autoritet. Time pokazuje da su ljudska pravednost (primjeri iz svakodnevnog života) i Božja objava u potpunom suglasju. Spajanjem svjetovne stvarnosti i svetog Zakona, njegov argument postaje nepobitan za slušatelje onoga vremena, potvrđujući Božju brigu za svoje radnike.