Zar nemamo pravo voditi sa sobom ženu, sestru u vjeri, kao i ostali apostoli, i braća Gospodnja, i Kefa?
Zar nemamo pravo voditi sa sobom ženu, sestru u vjeri, kao i ostali apostoli, i braća Gospodnja, i Kefa?
Zar samo ja i Barnaba nemamo pravo biti oslobođeni rada?
Tko je ikad služio u vojsci o svom trošku? Tko obrađuje vinograd, a da ne jede njegove plodove? Ili tko napasa stado, a da se ne hrani mlijekom tog stada?
Nije li to ljudski običaj, ili ne kaže li Zakon istu stvar?
Naime, pisano je u Mojsijevom Zakonu: "Nećeš staviti brnjicu volu koji vrši." Brine li se Bog za volove?
Tko je ikad služio u vojsci o svom trošku? Tko obrađuje vinograd, a da ne jede njegove plodove? Ili tko napasa stado, a da se ne hrani mlijekom tog stada?
Ko vojuje kad o svome trošku? Ili ko sadi vinograd i od rodova njegovijeh da ne jede? Ili ko pase stado i od mlijeka stada da ne jede?
τίς στρατεύεται ἰδίοις ὀψωνίοις ποτέ; τίς φυτεύει ἀμπελῶνα καὶ ἐκ τὸν καρπὸν αὐτοῦ οὐκ ἐσθίει; ἢ τίς ποιμαίνει ποίμνην καὶ ἐκ τοῦ γάλακτος τῆς ποίμνης οὐκ ἐσθίει;
tis strateuetai idiois opsōniois pote tis phuteuei ampelōna kai ek ton karpon autou ouk esthiei ē tis poimainei poimnēn kai ek tou galaktos tēs poimnēs ouk esthiei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tko vojuje vlastitim troškovima ikada? Tko sadi vinograd i plod njegov ne jede? Tko pase stado i od mlijeka stada ne jede?"
Tko - τίς (tis): Interogativna zamjenica (tko) u nominativu jednine. Pavao je koristi u nizu retoričkih pitanja koja očekuju nedvosmisleno negativan odgovor (nitko), oslanjajući se na zdrav razum slušatelja.
vojuje - στρατεύεται (strateuetai): Prezent, medijsko-pasivni glagol od 'strateuomai' (služiti vojsku). Predstavlja apostolsku i vjerničku službu kao ozbiljno, posvećeno duhovno ratovanje koje iziskuje angažman cijelog bića.
vlastitim troškovima - ἰδίοις ὀψωνίοις (idiois opsōniois): Dativ množine. Sastoji se od 'idios' (vlastiti, svoj) i 'opsōnion' (vojnička plaća, opskrbnina, obrok). Rimski vojnici primali su 'opsonion' za svoju službu. Naglasak je na nepravednosti ideje da bi vojnik morao sam plaćati to što se bori za nekog drugog.
ikada - ποτέ (pote): Enklitički prilog vremena koji naglašava nezamislivost takve situacije (ikada, ikad).
sadi - φυτεύει (phyteuei): Prezent aktivni od 'phyteuō'. Simbolizira težak, dugotrajan rad osnivanja i njegovanja lokalnih crkava, što je Pavao obilno činio.
vinograd - ἀμπελῶνα (ampelōna): Akuzativ jednine od 'ampelōn'. Vinograd je klasična biblijska metafora za Božji narod (Stari zavjet) i crkvu (Novi zavjet). Radnik koji ulaže trud u vinograd ima neosporno pravo na njegov prirodni plod.
i plod njegov - καὶ τὸν καρπὸν αὐτοῦ (kai ton karpon autou): Veznik 'kai' (i), određeni član s imenicom 'karpos' (plod) u akuzativu te zamjenica 'autos' (njegov) u genitivu. Oslikava legitimnu korist koja proizlazi iz rada.
ne jede - οὐκ ἐσθίει (ouk esthiei): Negacija 'ouk' i glagol 'esthiō' (jesti) u prezentu.
pase - ποιμαίνει (poimainei): Prezent aktivni od 'poimainō' (čuvati stado, biti pastir, napasati). Duboka biblijska pastoralna slika koja označava brižno duhovno vodstvo, vođenje i zaštitu vjernika.
stado - ποίμνην (poimnēn): Akuzativ jednine od 'poimnē' (stado). Predstavlja samu zajednicu vjernika za koju kršćanski pastir (vođa) nosi odgovornost pred Bogom.
i od mlijeka stada - καὶ ἐκ τοῦ γάλακτος τῆς ποίμνης (kai ek tou galaktos tēs poimnēs): Prijedlog 'ek' (od/iz) označava izvor, imenica 'gala' (mlijeko) je u genitivu, a 'tēs poimnēs' je genitiv (stada). Pastir ima potpuno pravo na dio proizvoda od stada o kojem danonoćno brine.
ne jede - οὐκ ἐσθίει (ouk esthiei): Ponavljanje istog glagola 'esthiō' (jesti) čak i u kontekstu mlijeka. Korištenje glagola 'jesti' za tekućinu specifičan je drevni idiom (posebno semitski), gdje se konzumiranje hrane i pića objedinjuje jednim izrazom za blagovanje.
Ovaj stih (1. Korinćanima 9,7) snažno koristi tri prepoznatljive slike iz svakodnevnog antičkog života – vojnika, vinogradara i pastira. Putem ovih triju logičnih retoričkih pitanja postavlja se jasna premisa: svatko tko ulaže trud, vrijeme i vlastiti život u određeni rad ima temeljno i prirodno pravo uživati u plodovima svog rada.
Teološki, ovaj je redak ključan za razumijevanje biblijskog pogleda na uzdržavanje crkvenih službenika. Pavao brani pravo apostola, propovjednika i duhovnih pastira na materijalnu podršku od vjerničke zajednice. Iako se u nastavku poglavlja sam odriče tog prava kako ne bi postavio ikakvu prepreku evanđelju, on jasno utemeljuje pravedno pravilo u crkvi: duhovni radnici koji se posvećuju duhovnom blagostanju zajednice imaju puno pravo očekivati da će zajednica brinuti o njihovim tjelesnim i materijalnim potrebama.