Ako drugi imaju to pravo nad vama, zašto ne bismo mi s još većim pravom? Međutim, nismo iskoristili to pravo. Naprotiv, sve podnosimo da ne bismo stvorili bilo kakvu smetnju Evanđelju Kristovom.
Ako drugi imaju to pravo nad vama, zašto ne bismo mi s još većim pravom? Međutim, nismo iskoristili to pravo. Naprotiv, sve podnosimo da ne bismo stvorili bilo kakvu smetnju Evanđelju Kristovom.
Ne znate li da se oni koji obavljaju bogoslužje hrane iz hrama, da oni koji služe žrtveniku imaju udio u onome što je žrtvovano na žrtveniku?
Isto tako, Gospodin je zapovjedio svima koji navješćuju Evanđelje da od Evanđelja žive.
A ja se nisam poslužio ničim od toga. I ne pišem ovo da bi tako bilo sa mnom. Radije bih, naime, umro, nego da netko obezvrijedi ovaj moj ponos.
Jer, navješćivati Evanđelje za mene nije razlog za ponos, to je nužnost koja mi se nameće: jao meni ako ne navješćujem Evanđelje!
Isto tako, Gospodin je zapovjedio svima koji navješćuju Evanđelje da od Evanđelja žive.
Tako i Gospod zapovjedi da oni koji jevanđelje propovijedaju od jevanđelja žive.
οὕτως καὶ ὁ κύριος διέταξεν τοῖς τὸ εὐαγγέλιον καταγγέλλουσιν ἐκ τοῦ εὐαγγελίου ζῆν.
houtōs kai ho kurios dietaxen tois to euangelion katangellousin ek tou euangeliou zēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"tako i Gospodin odredi onima evanđelje navješćujućima iz evanđelja živjeti."
Tako i (οὕτως καὶ - houtōs kai) Ova fraza povezuje misao s prethodnim argumentima apostola Pavla, ukazujući na to da je pravilo koje slijedi logičan nastavak dosadašnjeg izlaganja. Gramatički je to prilog 'houtōs' (ovako, tako) vezan uz veznik 'kai' (i, također).
Gospodin (ὁ κύριος - ho kyrios) Grčki izvornik nosi određeni član 'ho' uz imenicu 'kyrios' (gospodar, gospodin). Titula se u Novom zavjetu redovito odnosi na Isusa Krista. Korištenje ove titule naglašava Isusov vrhovni autoritet; ovo pravilo nije ljudski izum, nego božanska odredba.
Odredi / Zapovjedi (διέταξεν - dietaxen) Izvornik je glagol 'diatassō'. Radi se o aoristu (aktivni indikativ, 3. lice jednine), što ukazuje na specifičan i dovršen povijesni čin zapovijedanja u prošlosti. Riječ je snažna, često se koristi za vojne ili službene administrativne naredbe, a ovdje se referira na izričite Isusove upute svojim učenicima (poput onih u Lk 10,7 ili Mt 10,10).
Onima (τοῖς - tois) Određeni član u dativu množine muškog roda. Služi kao pokazatelj kojem se usmjerava glagolska radnja (odgovor na pitanje 'kome je određeno?'), te zajedno s participom 'katangellousin' tvori imeničku sintagmu.
Evanđelje (τὸ εὐαγγέλιον - to euangelion) Hrvatski prijevod ove riječi dolazi od istog grčkog izvornika. Doslovno znači 'dobra vijest' (eu = dobro; angelion = vijest). U klasičnom grčkom označavala je nagradu za donošenje dobre vijesti. Nalazi se u akuzativu kao objekt navješćivanja, a teološki predstavlja cijelu kršćansku poruku spasenja.
Navješćujućima / Koji navješćuju (καταγγέλλουσιν - katangellousin) Particip prezenta aktivnog od glagola 'katangellō'. Prezent označava trajnu, kontinuiranu i aktivnu radnju – propovijedanje je njihov stalan životni poziv, a ne povremena aktivnost. Prefiks 'kata-' pojačava glagol, dajući mu ton službenog, javnog i autoritativnog proglašavanja.
Iz / Od (ἐκ - ek) Grčki prijedlog koji uz genitiv označava izvor, podrijetlo ili izlazak iz nečega. Ovdje ukazuje na to odakle trebaju dolaziti sredstva za život apostola i propovjednika.
Evanđelja (τοῦ εὐαγγελίου - tou euangeliou) Imenica 'euangelion' u genitivu (zajedno s određenim članom). Ovdje se koristi figurativno (metonimija): samo djelo navješćivanja evanđelja i vjernička zajednica koja to evanđelje prima poistovjećuju se s izvorom iz kojeg propovjednik dobiva materijalna dobra.
Živjeti (ζῆν - zēn) Infinitiv prezenta aktivnog od glagola 'zaō'. Iako glagol primarno označava život kao suprotnost smrti, u ovom kontekstu ima specifično, praktično značenje osiguravanja sredstava za život, odnosno dobivanja materijalne naknade potrebne za svakodnevnu egzistenciju i uzdržavanje.
Ovaj stih (1. Korinćanima 9,14) sažima i autoritativno zaključuje Pavlov argument o pravu kršćanskih propovjednika na materijalno uzdržavanje. Dok se u prethodnim stihovima apostol pozivao na naravni zakon, svakodnevne primjere i starozavjetnu hramsku praksu, ovdje kao vrhunski i konačni argument iznosi izravnu odredbu samoga Gospodina Isusa Krista.
Teološki i praktično, ovaj stih utemeljuje važno crkveno načelo: duhovni rad i potpuna posvećenost širenju radosne vijesti legitimni su oblici cjelodnevnog rada koji zaslužuju adekvatnu materijalnu naknadu. Oni koji svoj život daju za evanđelje trebaju biti uzdržavani od plodova tog istog evanđelja, što stavlja jasnu odgovornost na zajednicu vjernika da se brine za materijalne potrebe svojih duhovnih radnika.