A ja se nisam poslužio ničim od toga. I ne pišem ovo da bi tako bilo sa mnom. Radije bih, naime, umro, nego da netko obezvrijedi ovaj moj ponos.
A ja se nisam poslužio ničim od toga. I ne pišem ovo da bi tako bilo sa mnom. Radije bih, naime, umro, nego da netko obezvrijedi ovaj moj ponos.
Jer, navješćivati Evanđelje za mene nije razlog za ponos, to je nužnost koja mi se nameće: jao meni ako ne navješćujem Evanđelje!
Da to činim sam od sebe, imao bih pravo na plaću, ali ako sam primoran, to je obveza koja mi je povjerena. Što je dakle moja plaća?
To je besplatno nuditi Evanđelje koje navješćujem, ne koristeći se pravom koje mi to Evanđelje daje.
Da, slobodan od svih, ja sam se učinio robom svima da ih steknem što veći broj.
Da to činim sam od sebe, imao bih pravo na plaću, ali ako sam primoran, to je obveza koja mi je povjerena. Što je dakle moja plaća?
Ako dakle ovo činim od svoje volje, platu imam; a ako li činim za nevolju, služba mi je predata.
εἰ γὰρ ἑκὼν τοῦτο πράσσω, μισθὸν ἔχω· εἰ δὲ ἄκων, οἰκονομίαν πεπίστευμαι.
ei gar hekōn touto prassō misthon echō ei de akōn oikonomian pepisteumai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako naime dragovoljno ovo činim, plaću imam; ako pak nedragovoljno, upraviteljstvo povjereno-mi-je."
εἰ (ako)
Izvornikεἰ, transliteracija: ei. Uvjetni veznik koji uvodi protazu (uvjetnu rečenicu) kojom Pavao postavlja prvu pretpostavku. γὰρ (naime / jer)
Izvornikγάρ, transliteracija: gar. Vezna čestica koja povezuje i objašnjava misao iz prethodnih stihova o razlozima njegova propovijedanja. ἑκὼν (dragovoljno)
Izvornikἑκών, transliteracija: hekōn. Pridjev, nominativ jednine. Označava radnju iz vlastite volje, spontanosti i slobodnog izbora. Teološki naglašava radost i slobodu u služenju Bogu bez osjećaja vanjske prisile, iz čega proizlazi i određena nagrada. τοῦτο (ovo)
Izvornikτοῦτο, transliteracija: touto. Pokazna zamjenica u akuzativu, izravno se odnosi na zadatak naviještanja evanđelja. πράσσω (činim)
Izvornikπράσσω, transliteracija: prassō. Glagol, prezent, aktiv, indikativ. Označava kontinuiranu, redovitu životnu praksu i djelovanje koje se neprestano odvija. μισθὸν (plaću / nagradu)
Izvornikμισθός, transliteracija: misthos. Imenica, akuzativ. Doslovno znači nadnica radnika. Teološki ukazuje na eshatološku ili duhovnu nagradu koju Bog daje onome tko slobodnog srca služi. ἔχω (imam)
Izvornikἔχω, transliteracija: echō. Glagol, prezent, aktiv, indikativ. Označava sigurno posjedovanje te nagrade. εἰ (ako)
Izvornikεἰ, transliteracija: ei. Uvjetni veznik koji uvodi drugu, alternativnu pretpostavku. δὲ (pak / a)
Izvornikδέ, transliteracija: de. Veznik suprotnosti koji uvodi alternativni scenarij u odnosu na prethodni uvjet. ἄκων (nedragovoljno)
Izvornikἄκων, transliteracija: akōn. Pridjev (nastao spajanjem niječnog 'alfa' i riječi 'hekōn'). Znači nevoljko, protiv vlastite volje. Teološki ukazuje na služenje iz osjećaja teške dužnosti, unutarnje obveze ili božanske nužnosti kojoj se ne može pobjeći. οἰκονομίαν (upraviteljstvo / povjereništvo)
Izvornikοἰκονομία, transliteracija: oikonomia. Imenica, akuzativ. Označava vođenje kućanstva ili upravljanje tuđim (Gospodarovim) imanjem. Teološki, Pavao sebe vidi kao roba-upravitelja kojem je Bog apsolutni Gospodar koji mu je povjerio odgovornost za raspodjelu evanđelja. πεπίστευμαι (povjereno mi je / uzvjerovan sam)
Izvornikπιστεύω, transliteracija: pisteuō. Glagol, perfekt, pasiv, indikativ (od korijena riječi za vjeru). Perfekt označava prošli događaj s trajnim posljedicama u sadašnjosti: Gospodar mu je trajno predao povjerenje i postavio ga u službu iz koje se ne može samovoljno povući.
Ovaj stih (1. Korinćanima 9:17) izražava duboko razumijevanje apostola Pavla o njegovom pozivu i naravi apostolske službe. Pavao objašnjava da naviještanje evanđelja za njega nije tek opcionalno zanimanje koje je sam odabrao i za koje bi imao pravo tražiti ljudsku slavu ili plaću, već je to sveta obveza i povjereništvo (oikonomia) od samoga Boga.
Čak i kada bi tu dužnost obavljao iz pukog osjećaja moranja ('nedragovoljno'), on ostaje Božji upravitelj koji naprosto mora ispuniti zadatak. Prava vrijednost i temelj njegove službe ne leže u njegovim trenutnim emocijama ili samovolji, već u apsolutnoj vjernosti Gospodaru koji ga je pozvao. Time Pavao naglašava potpunu suverenost Božjeg poziva i ozbiljnost kršćanske odgovornosti koja nadilazi osobne preferencije.