Pogledajte sinove Izraelove: oni koji jedu prinesene žrtve, nisu li u zajedništvu s oltarom?
Pogledajte sinove Izraelove: oni koji jedu prinesene žrtve, nisu li u zajedništvu s oltarom?
Što želim reći? Da meso žrtvovano idolima ili da sami idoli imaju neku vrijednost?
Ne! Nego, budući da su njihove žrtve prinesene zlodusima, a ne Bogu, ja ne želim da vi stupite u zajedništvo sa zlodusima.
Vi ne možete odjednom piti čašu Gospodinovu i čašu zloduhovu; vi ne možete istodobno dijeliti stol Gospodinov i onaj zloduhov.
Ili pak želimo potaknuti Gospodinovu ljubomoru? Jesmo li jači od Njega?
Ne! Nego, budući da su njihove žrtve prinesene zlodusima, a ne Bogu, ja ne želim da vi stupite u zajedništvo sa zlodusima.
Nije; nego što žrtvuju neznabošci, da đavolima žrtvuju, a ne Bogu; a ja neću da ste vi zajedničari sa đavolima.
ἀλλ᾽ ὅτι ἃ θύουσιν τὰ ἔθνη, δαιμονίοις καὶ οὐ θεῷ θύουσιν· οὐ θέλω δὲ ὑμᾶς κοινωνοὺς τῶν δαιμονίων γίνεσθαι.
all᾽ hoti ha thuousin ta ethnē daimoniois kai ou theō thuousin ou thelō de humas koinōnous tōn daimoniōn ginesthai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"nego da što žrtvuju, zlodusima i ne Bogu žrtvuju, ne želim pak vas sudionicima zloduha postati."
nego - ἀλλʼ (all') - Veznik koji označava snažan kontrast prema onome što je prethodno rečeno.
da - ὅτι (hoti) - Veznik koji uvodi zavisnu iskaznu rečenicu.
što - ἃ (ha) - Odnosna zamjenica u srednjem rodu, akuzativ množine, odnosi se na stvari (žrtve) koje pogani prinose.
žrtvuju - θύουσιν (thyousin) - Glagol dolazi od osnovnog oblika θύω (thyō). U tekstu je u prezentu, aktivu, indikativu, 3. lice množine. Gramatički označava trajnu ili redovitu radnju. Teološki se koristi za obredno klanje životinja i prinošenje žrtava božanstvima, ključni čin antičkog bogoslužja.
zlodusima / demonima - δαιμονίοις (daimoniois) - Imenica od δαιμόνιον (daimonion), dativ množine. Označava zle duhove. Teološki gledano, Pavao ovdje potpuno demistificira poganske bogove; iza neživih idola stoje stvarni zli duhovni entiteti (demoni) koji zapravo primaju to štovanje.
i ne Bogu - καὶ οὐ θεῷ (kai ou theō) - Imenica θεός (theos) u dativu jednine s negacijom. Jasno se kontrastira primatelje poganskih žrtava s jedinim pravim biblijskim Bogom, naglašavajući apsolutnu isključivost monoteizma.
želim - θέλω (thelō) - Glagol u prezentu, 1. lice jednine. Izražava snažnu volju i apostolski autoritet kojim Pavao usmjerava vjernike.
pak - δὲ (de) - Čestica ili veznik koji povezuje rečenice i stvara blagi kontrast ili nastavak misli, uobičajen za grčku sintaksu.
vas - ὑμᾶς (hymas) - Osobna zamjenica u akuzativu množine, usmjerena izravno korintskim kršćanima.
sudionicima / zajedničarima - κοινωνοὺς (koinōnous) - Imenica društvenog i duhovnog odnosa društva κοινωνός (koinōnos) u akuzativu množine. Ovo je korijen iznimno važnog teološkog pojma 'koinonia' (zajedništvo). Ukazuje na to da sudjelovanje u žrtvenom obredu nije tek fizički čin, već stvara stvarnu, duboku duhovnu vezu i savezništvo s onim kome se žrtva prinosi.
zloduha / demona - τῶν δαιμονίων (tōn daimoniōn) - Imenica sa članom u genitivu množine, jasno definira objekt s kojim kršćani ne smiju stupiti u zajedništvo.
postati - γίνεσθαι (ginesthai) - Infinitiv prezenta od deponentnog glagola γίνομαι (ginomai). Označava prijelaz u novo stanje i bivanje nečim novim. Pavao upozorava vjernike da svojim praksama ne uđu u stanje dijeljenja duhovnog stola sa zlodusima.
Ovaj stih (1. Korinćanima 10,20) snažno upozorava kršćane na nevidljivu duhovnu stvarnost koja operira u pozadini idolopokloničkih i okultnih praksi. Iako sami idoli od drveta ili kamena materijalno nemaju božansku moć, apostol Pavao eksplicitno otkriva da štovanje i žrtve upućene njima zapravo konzumiraju i prisvajaju demonske sile. Stoga, sudjelovanje u takvim poganskim obredima, čak i pod izlikom kulturološkog običaja ili društvene konvencije, nije bezazlen čin, već predstavlja stravičnu duhovnu opasnost za vjernika.
Glavna poruka je beskompromisan poziv na apsolutnu duhovnu čistoću i isključivu odanost jednome Bogu. Kršćani su pozvani na 'koinoniu' (zajedništvo) s Kristom, te iz tog razloga ne smiju istovremeno njegovati nikakav odnos koji bi ih učinio 'zajedničarima' sa zlodusima. Stih jasno povlači granicu između svjetla i tame, upozoravajući crkvu da ne smije postojati nikakav kompromis niti miješanje s duhovnim silama koje su u izravnom neprijateljstvu s Bogom.