Ili pak želimo potaknuti Gospodinovu ljubomoru? Jesmo li jači od Njega?
Ili pak želimo potaknuti Gospodinovu ljubomoru? Jesmo li jači od Njega?
"Sve je dopušteno", ali sve nam ne koristi; "sve je dopušteno", ali sve ne izgrađuje.
Neka nitko ne traži vlastitu korist, već tuđu.
Sve što se prodaje na tržnici, jedite ne postavljajući pitanja zbog savjesti.
Jer zemlja i sve ono što ona sadrži Gospodnje je.
Neka nitko ne traži vlastitu korist, već tuđu.
Niko da ne gleda što je njegovo, nego svaki da gleda što je drugoga.
μηδεὶς τὸ ἑαυτοῦ ζητείτω ἀλλὰ τὸ τοῦ ἑτέρου ἕκαστος.¶
mēdeis to he'autou zēteitō alla to tou heterou hekastos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nitko ono svoje neka traži nego ono od drugoga."
Nitko - μηδείς (mēdeis): Odrična zamjenica. U grčkom jeziku naglašava apsolutnu zabranu, bez iznimke. U ovom kontekstu snažno odvraća od sebičnosti i isključivosti.
Ono - τὸ (to): Određeni član, srednji rod, jednina. Ovdje funkcionira tako da poimeničuje (supstantivira) ono što slijedi, odnoseći se na 'ono što pripada nekome', odnosno nečije 'dobro', 'korist' ili 'interes'.
Svoje - ἑαυτοῦ (heautou): Povratna zamjenica u genitivu (sebe, svojega). Odnosi se isključivo na osobni interes, vlastiti probitak, prednost ili osobnu korist.
Neka traži - ζητείτω (zēteitō): Glagol ζητέω (zēteō), prezent imperativa, 3. lice jednine. Imperativ prezenta u grčkom jeziku često označava trajnu, uobičajenu radnju. Stoga ovo nije samo zabrana jednog čina, već zabrana trajnog načina života i usmjerenja. Znači neprestano tražiti, težiti, nastojati ili brinuti se za nešto.
Nego - ἀλλά (alla): Snažan suprotni veznik. Postavlja oštar kontrast između prethodne negativne zabrane i pozitivne zapovijedi koja slijedi. Odlučno prebacuje fokus vjernika sa samoga sebe na vanjštinu.
Ono - τὸ (to): Ponovljeni određeni član (srednji rod), stvara jasnu gramatičku i misaonu paralelu s prvim dijelom rečenice.
Od - τοῦ (tou): Određeni član u genitivu koji prethodi riječi drugoga, naglašavajući pripadnost.
Drugoga - ἑτέρου (heterou): Od riječi ἕτερος (heteros), u genitivu. Iako se klasično često koristi za označavanje 'drugoga različite vrste' (za razliku od allos - drugi iste vrste), ovdje općenito i sveobuhvatno označava bližnjega. Teološki usmjerava kršćanina na aktivnu brigu za dobrobit, izgradnju i spasenje svakog pojedinca u zajednici.
Ovaj stih (1. Korinćanima 10,24) predstavlja samu srž kršćanske etike koja je duboko usmjerena na bližnjega i zajednicu, oštro se suprotstavljajući prirodnoj ljudskoj sklonosti prema egocentrizmu i inzistiranju na vlastitim pravima. Apostol Pavao ovdje ne dokida legitimnu brigu za vlastite potrebe, već radikalno mijenja prioritete vjernika, postavljajući ljubav i brigu za drugoga na prvo mjesto u svakodnevnom djelovanju.
Teološki gledano, ovaj poziv na nesebičnost izravan je odraz Kristovog primjera i Njegove žrtve. Aktivnim traženjem dobra, izgradnje i duhovnog probitka bližnjih, vjernik oponaša Božju narav i izravno pridonosi jedinstvu i ljubavi unutar Crkve. Prava sloboda u kršćanstvu ne očituje se u pukomugađanju sebi i konzumiranju prava, već u slobodnom, dragovoljnom služenju drugima.