Moja riječ i moje propovijedanje nisu imali ništa od uvjerljivih riječi mudrosti, već su bili očitovanje sile Duha,
Moja riječ i moje propovijedanje nisu imali ništa od uvjerljivih riječi mudrosti, već su bili očitovanje sile Duha,
da vaša vjera ne bude utemeljena na mudrosti ljudskoj, već na sili Božjoj.
Ipak, to je zaista mudrost kojoj mi poučavamo odrasle kršćane, mudrost koja nije od ovoga svijeta ni knezova ovoga svijeta, namijenjenih uništenju.
Mi navješćujemo Božju Mudrost, tajnovitu i trajno skrivenu, koju je Bog unaprijed namijenio našoj slavi.
Nitko od knezova ovog svijeta nije ju upoznao jer, da su ju upoznali, ne bi razapeli Gospodina Slave.
Ipak, to je zaista mudrost kojoj mi poučavamo odrasle kršćane, mudrost koja nije od ovoga svijeta ni knezova ovoga svijeta, namijenjenih uništenju.
Ali premudrost govorimo koja je u savršenima, a ne premudrost vijeka ovoga ni knezova vijeka ovoga koji prolaze.
Σοφίαν δὲ λαλοῦμεν ἐν τοῖς τελείοις, σοφίαν δὲ οὐ τοῦ αἰῶνος τούτου οὐδὲ τῶν ἀρχόντων τοῦ αἰῶνος τούτου τῶν καταργουμένων·
Sophian de laloumen en tois teleiois sophian de ou tou aiōnos toutou oude tōn archontōn tou aiōnos toutou tōn katargoumenōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Mudrost pak govorimo među zrelima, mudrost pak ne vijeka ovoga niti vladara vijeka ovoga koji bivaju ukinuti"
Σοφίαν (Mudrost) - grč. σοφία (sophia): Imenica u akuzativu jednine. Označava višu, božansku spoznaju i mudrost za razliku od ljudske filozofije i intelekta. δὲ (pak / a) - grč. δέ (de): Veznik. Služi za suprotstavljanje ili nastavak misli, naglašavajući kontrast u odnosu na prethodno rečeno o jednostavnosti propovijedanja. λαλοῦμεν (govorimo) - grč. λαλέω (laleo): Glagol u indikativu prezenta aktivnog, 1. lice množine. Izražava kontinuiranu radnju naviještanja i poučavanja. ἐν (među / u) - grč. ἐν (en): Prijedlog s dativom koji ovdje označava sferu, krug ljudi ili okruženje u kojem se ova specifična mudrost izgovara. τοῖς τελείοις (zrelima / savršenima) - grč. τέλειος (teleios): Pridjev u dativu množine, ovdje supstantiviran. Teološki se odnosi na duhovno zrele i odrasle vjernike koji su sposobni primiti dublje Božje istine, za razliku od duhovne dojenčadi. σοφίαν (mudrost) - grč. σοφία (sophia): Ponavljanje imenice radi snažnog naglašavanja kontrasta. δὲ (pak / a) - grč. δέ (de): Veznik koji nastavlja pojašnjavanje i suprotstavljanje. οὐ (ne) - grč. οὐ (ou): Niječna čestica kojom se apsolutno negira ikakva povezanost i pripadnost ove božanske mudrosti svijetu. τοῦ αἰῶνος (vijeka) - grč. αἰών (aion): Imenica u genitivu jednine. U teološkom smislu označava trenutni sustav, svjetski poredak, doba obilježeno grijehom, ograničenošću i neznanjem Boga, koje je u suprotnosti s vječnošću i nadolazećim Božjim kraljevstvom. τούτου (ovoga) - grč. οὗτος (houtos): Pokazna zamjenica u genitivu koja specifično usmjerava fokus na ovaj trenutni, pali svijet. οὐδὲ (niti) - grč. οὐδέ (oude): Niječni veznik koji proširuje prethodnu negaciju i na vladare. τῶν ἀρχόντων (vladara) - grč. ἄρχων (archon): Imenica u genitivu množine. Odnosi se na svjetovne i političke vođe, a u široj pavlovskoj teologiji često implicira i duhovne sile, poglavarstva i mračne sile koje upravljaju ovim palim svijetom. τοῦ αἰῶνος τούτου (vijeka ovoga) - Ponavljanje izraza koji dodatno veže vladare isključivo za njihovu ograničenu, svjetovnu sferu vlasti. τῶν καταργουμένων (koji bivaju ukinuti / propadajućih) - grč. καταργέω (katargeo): Particip prezenta pasivnog u genitivu množine. Gramatički ukazuje na proces koji je već u tijeku: moć, utjecaj i samo postojanje tih vladara se aktivno ukida, poništava i svodi na ništavilo nadmoćnim Božjim djelovanjem kroz Krista.
Ovaj stih (1 Kor 2,6) jasno postavlja oštru granicu između Božje, duhovne mudrosti i ljudske, svjetovne mudrosti. Apostol Pavao naglašava da se istinska božanska mudrost može prenijeti i razumjeti samo među 'zrelima', odnosno onima koji su vođeni Duhom i otvoreni za dublje spoznaje Božjeg plana. Nasuprot tome stoji isprazna mudrost ovog 'vijeka', privremenog svjetskog poretka kojim upravljaju prolazni svjetovni vladari i ograničeni ljudski sustavi.
Nadalje, tekst nosi snažnu eshatološku i pobjedničku poruku. Korištenje pasivnog participa 'katargoumenon' za vladare ovog svijeta otkriva da je njihova moć već osuđena na propast i da se aktivno poništava Božjim djelovanjem. Božja mudrost, koja se očitovala u onome što svijet smatra ludošću (Kristov križ), u potpunosti je obesnažila zemaljske autoritete, čineći njihovu mudrost beskorisnom, a njihovu vlast prolaznom.