da se nijedno stvorenje ne može uzoholiti pred Bogom.
da se nijedno stvorenje ne može uzoholiti pred Bogom.
Po Njemu ste vi u Kristu Isusu, koji je za nas postao mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i oslobođenje
da bi se, kako to kaže Pismo, onaj koji se ponosi, ponosio u Gospodinu.
da bi se, kako to kaže Pismo, onaj koji se ponosi, ponosio u Gospodinu.
Da (kao što se piše) ko se hvali, Gospodom da se hvali.
ἵνα καθὼς γέγραπται· ὁ καυχώμενος ἐν κυρίῳ καυχάσθω.¶
ina kathōs gegraptai ho kauchōmenos en kuriō kauchasthō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"da kao što je pisano: Onaj koji se hvali u Gospodinu neka se hvali."
ἵνα (hina) - da. Veznik koji uvodi namjernu ili posljedičnu rečenicu, povezujući prethodni tekst o Božjem odabiru s konačnom svrhom. καθὼς (kathōs) - kao što. Prijedlog koji se koristi za uvođenje usporedbe ili citata, oslanjajući se na postojeći autoritet. γέγραπται (gegraptai) - je pisano / napisano je. Perfekt pasivni indikativ glagola γράφω (graphō - pisati). Upotreba perfekta u grčkom jeziku iznimno je bitna jer označava radnju koja je dovršena u prošlosti, ali čiji rezultati, snaga i autoritet trajno ostaju važeći u sadašnjosti. Ovo je klasična uvodna formula kojom se u Novom zavjetu citira autoritet Starog zavjeta (ovdje Jeremija 9:23-24). Ὁ καυχώμενος (Ho kauchōmenos) - Onaj koji se hvali. Supstantivirani particip prezenta srednjeg/pasivnog stanja glagola καυχάομαι (kauchaomai - hvaliti se, ponositi se). Član 'Ὁ' pretvara particip u imenicu, čime opisuje osobu koju trajno karakterizira stav ponosa ili hvaljenja. ἐν κυρίῳ (en kyriō) - u Gospodinu. Prijedlog ἐν s imenicom u dativu. Određuje temelj, sferu i jedini ispravan objekt hvaljenja, jasno prebacujući fokus s ljudskih postignuća na sjedinjenost s Bogom. καυχάσθω (kauchasthō) - neka se hvali. Imperativ prezenta, treće lice jednine glagola καυχάομαι (kauchaomai). Zapovjedni način u prezentu ne označava tek jednokratan čin, već zahtijeva trajnu radnju i kontinuirani životni stav.
Ovaj stih (1. Korinćanima 1:31) predstavlja vrhunac Pavlova teološkog argumenta protiv oholosti i lažne ljudske mudrosti. Citatom proroka Jeremije, apostol podcrtava temeljnu biblijsku istinu: nijedno ljudsko biće nema razloga niti prava na uzdizanje pred Bogom oslanjajući se na vlastite sposobnosti, društveni status ili intelekt, jer je spasenje isključivo djelo Božje milosti.
Zanimljivo je da Pavao hvaljenje i ponos ne odbacuje u potpunosti, već ih radikalno preusmjerava. Umjesto egocentričnog ponosa, vjernik je pozvan na teocentrično hvaljenje – slavljenje onoga što je Gospodin učinio. Na taj način osigurava se da sva slava u konačnici pripada jedino Bogu, dok čovjek zauzima ispravan položaj radosne i ponizne zahvalnosti.