ono što je u svijetu nisko i prezreno, ono što nije, Bog je izabrao da svede na ništa ono što jest,
ono što je u svijetu nisko i prezreno, ono što nije, Bog je izabrao da svede na ništa ono što jest,
da se nijedno stvorenje ne može uzoholiti pred Bogom.
Po Njemu ste vi u Kristu Isusu, koji je za nas postao mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i oslobođenje
da bi se, kako to kaže Pismo, onaj koji se ponosi, ponosio u Gospodinu.
Po Njemu ste vi u Kristu Isusu, koji je za nas postao mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i oslobođenje
Iz kojega ste vi u Hristu Isusu, koji nam posta premudrost od Boga i pravda i osvećenje i izbavljenje.
ἐξ αὐτοῦ δὲ ὑμεῖς ἐστε ἐν Χριστῷ Ἰησοῦ, ὃς ἐγενήθη σοφία ἡμῖν ἀπὸ θεοῦ, δικαιοσύνη τε καὶ ἁγιασμὸς καὶ ἀπολύτρωσις,
ex autou de humeis este en Christō Iēsou hos egenēthē sophia hēmin apo theou dikaiosunē te kai hagiasmos kai apolutrōsis
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Iz Njega pak vi ste u Kristu Isusu, koji postade mudrost nama od Boga, pravednost te i posvećenje i otkupljenje,"
ἐξ αὐτοῦ (Iz Njega / ex autou): Prijedlog 'ek' ukazuje na izvor. Gramatički označava ishodište, a teološki ukazuje na Boga Oca kao primarnog uzročnika i izvor našeg duhovnog položaja. Naše postojanje 'u Kristu' nije naše djelo, nego isključivo Božje.
ἐν Χριστῷ Ἰησοῦ (u Kristu Isusu / en Christō Iēsou): Ovo je središnja fraza Pavlove teologije. Prijedlog 'en' (u) s dativom ovdje ima mjesno i sjedinjujuće značenje. Teološki označava intimno, organsko sjedinjenje vjernika s Kristom; On je duhovna sfera u kojoj vjernik živi i doživljava spasenje.
ἐγενήθη (postade / egenēthē): Aorist pasivni indikativ glagola 'ginomai' (postati, bivati). Pasivna forma ('passivum divinum' ili božanski pasiv) snažno sugerira da je sam Bog taj koji je učinio da Krist postane sve navedeno za nas, naglašavajući Božju suverenu inicijativu i djelovanje.
σοφία (mudrost / sophia): Imenica u nominativu. Nasuprot svjetovnoj ljudskoj filozofiji i pametovanju, Krist je utjelovljena, konačna Božja mudrost u kojoj je ostvaren i otkriven čitav plan spasenja.
δικαιοσύνη (pravednost / dikaiosynē): Imenica koja označava pravni status oslobađanja od krivnje pred božanskim sudom. Krist nije samo pokazao put u pravednost, On sam je naša pravednost (imputirana pravednost). Zahvaljujući Njemu, vjernik stoji pred Bogom kao potpuno pravedan i opravdan.
ἁγιασμὸς (posvećenje / hagiasmos): Imenica izvedena od korijena koji znači 'odvojiti, sveto'. Označava moralno i duhovno čišćenje, proces i stanje pripadnosti Bogu. U Kristu smo odvojeni za svetu svrhu i opremljeni za posvećen život, a ne samo pravno oslobođeni.
ἀπολύτρωσις (otkupljenje / apolytrōsis): Imenica složena od prijedloga 'apo' (od) i 'lytron' (otkupnina). Izvorno se u antičkom svijetu koristila za oslobađanje robova plaćanjem cijene. Teološki označava konačno i potpuno oslobođenje od ropstva grijehu, osudi i smrti, plaćeno cijenom Kristove žrtve.
Ovaj stih (1. Korinćanima 1:30) predstavlja jedan od najdubljih sažetaka evanđelja u cijelom Novom zavjetu. Glavna poruka je radikalna teocentričnost spasenja: naš duhovni položaj i svi blagoslovi ne potječu od našeg vlastitog truda, morala ili domišljatosti, već isključivo od Boga ('Iz Njega').
Pavao ističe da Isus Krist nije samo moralni uzor ili posrednik blagoslova, već je On sam supstancija našeg spasenja. Bog je učinio da Krist osobno postane naša mudrost, pravednost, posvećenje i otkupljenje. Time se isključuje svaka mogućnost ljudskog hvalisanja, usmjeravajući nas da se u potpunosti oslanjamo na Isusa i hvalimo isključivo Njegovim dovršenim djelom.