Tako, neka nitko ne temelji svoj ponos na ljudima, jer sve je vaše:
Tako, neka nitko ne temelji svoj ponos na ljudima, jer sve je vaše:
"Pavao, Apolon ili Kefa, svijet, život ili smrt, sadašnjost ili budućnost, sve je vaše."
Ali vi ste Kristovi, a Krist je Božji.
Ali vi ste Kristovi, a Krist je Božji.
A vi ste Hristovi a Hristos Božij.
ὑμεῖς δὲ Χριστοῦ, Χριστὸς δὲ θεοῦ.¶
humeis de Christou Christos de theou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"vi pak Kristovi, Krist pak Božji."
vi (ὑμεῖς - hymeis): Osobna zamjenica, drugo lice množine u nominativu. Pavao stavlja naglasak na identitet zajednice vjernika kojima se obraća.
pak / a (δὲ - de): Učestala grčka partikula (veznik) koja se obično nalazi na drugom mjestu u rečenici (postpozitivno). Služi za nadovezivanje misli na prethodni tekst ili blago suprotstavljanje, razvijajući Pavlovu argumentaciju.
Kristovi / od Krista (Χριστοῦ
Christou)Imenica 'Krist' (Pomazanik) u posvojnom genitivu (genitivus possessivus). Ovaj oblik izražava apsolutnu pripadnost i vlasništvo. Teološki to znači da su vjernici isključivo Kristovo vlasništvo, otkupljeni njegovim posredničkim djelom. Krist (Χριστὸς
Christos)Imenica u nominativu jednine. Predstavlja grčki prijevod hebrejskog izraza za Mesiju (Mashiach). Ovdje stoji kao subjekt drugog dijela rečenice. pak / a (δὲ - de): Ponovljeni veznik stvara snažan paralelizam s prvim dijelom rečenice, gradeći ritmičku i teološku ljestvicu pripadnosti. Božji / od Boga (θεοῦ - theou): Imenica 'Bog' u posvojnom genitivu. Pokazuje da, kao što vjernici pripadaju Kristu, tako Krist u svojoj mesijanskoj i spasenjskoj ulozi pripada Bogu Ocu. Teološki gledano, ovo upućuje na ekonomiju spasenja (ekonomsko Trojstvo), naglašavajući kako se sve na kraju vraća i podlaže Ocu u savršenom božanskom poretku.
Ovaj stih (1. Korinćanima 3:23) predstavlja vrhunac i zaključak Pavlove argumentacije protiv podjela u korintskoj crkvi. Umjesto da se vjernici definiraju svojom odanošću ljudskim vođama (poput Pavla, Apolona ili Kefe), apostol ih podsjeća na njihovu krajnju, uzvišenu pripadnost: oni su u potpunosti i isključivo Kristovi, a Krist je Božji.
Ova struktura (vjernici -> Krist -> Bog) ne umanjuje Kristovo ontološko božanstvo, već jasno ocrtava red u spasenjskom planu. Sve u svemiru nalazi svoje konačno ishodište, jedinstvo i svrhu u Bogu Ocu, ostvareno kroz posredništvo Isusa Krista. Stih tako donosi oslobođenje od trivijalnih ljudskih podjela te ulijeva duboku utjehu i sigurnost, pokazujući vjernicima da je njihov identitet siguran unutar samog božanskog poretka.