Braćo, u rasuđivanju ne budite djeca; za zlo, da, budite mala djeca, ali u rasuđivanju budite odrasli.
Braćo, u rasuđivanju ne budite djeca; za zlo, da, budite mala djeca, ali u rasuđivanju budite odrasli.
Pisano je u Zakonu: Ja ću govoriti ovom narodu drugim jezikom i stranim usnama, ali oni Me čak ni tako neće slušati, reče Gospodin.
Stoga, jezici su znak osude (upozorenje) za nevjernike, a proročanstvo je znak Božje milosti (za izgradnju i utjehu) vjernicima.
Ako se, na primjer, Crkva u cijelosti skupi i svi govore jezicima, neće li vas neupućeni ili nevjernici koji uđu držati ludima?
Ako, naprotiv, svi prorokuju, a uđe nevjernik ili neupućeni, svi ga prekoravaju, svi ga osuđuju;
Stoga, jezici su znak osude (upozorenje) za nevjernike, a proročanstvo je znak Božje milosti (za izgradnju i utjehu) vjernicima.
Zato su jezici za znak ne onima koji vjeruju, nego koji ne vjeruju; a proroštvo ne onima koji ne vjeruju, nego koji vjeruju.
ὥστε αἱ γλῶσσαι εἰς σημεῖόν εἰσιν οὐ τοῖς πιστεύουσιν ἀλλὰ τοῖς ἀπίστοις, ἡ δὲ προφητεία οὐ τοῖς ἀπίστοις ἀλλὰ τοῖς πιστεύουσιν.
hōste hai glōssai eis sēmeion eisin ou tois pisteuousin alla tois apistois hē de prophēteia ou tois apistois alla tois pisteuousin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tako da jezici za znak su ne onima vjerujućima nego onima nevjernima, a proroštvo ne onima nevjernima nego onima vjerujućima."
ὥστε (hrv. tako da / stoga, grč. ὥστε, translit. hōste)
Gramatikaposljedični veznik koji uvodi logički zaključak iz prethodnog teksta. Teološko značenje: Pavao njime poentira argumentaciju iz prethodnog stiha gdje citira proroka Izaiju, pripremajući pravilo za ponašanje u crkvi. γλῶσσαι (hrv. jezici, grč. γλῶσσαι, translit. glōssai)
Gramatikaimenica ženskog roda u nominativu množine. Teološko značenje: označava duhovni dar govorenja u stranim ili anđeoskim jezicima (glosolalija) koji, bez dara tumačenja, ostaje neshvatljiv slušateljima. εἰς σημεῖόν εἰσιν (hrv. za znak su, grč. εἰς σημεῖόν εἰσιν, translit. eis sēmeion eisin)
Gramatikaprijedlog 'eis' s akuzativom imenice srednjeg roda 'sēmeion' ukazuje na svrhu, a slijedi glagol biti u prezentu. Teološko značenje: u ovom specifičnom kontekstu, 'znak' ne predstavlja čudo koje budi vjeru, već znak suda, otuđenja ili negativnog upozorenja, kao što je nerazumljiv govor osvajača bio znak Božjeg suda za drevni Izrael. τοῖς πιστεύουσιν (hrv. onima vjerujućima, grč. τοῖς πιστεύουσιν, translit. tois pisteuousin)
Gramatikaparticip prezenta aktiva u dativu množine. Teološko značenje: naglašava trajno stanje i aktivnu vjeru nanovorođenih kršćana. Budući da su već vjernici, njima nije potreban znak suda, već duhovna hrana i razumljivo učenje. τοῖς ἀπίστοις (hrv. onima nevjernima, grč. τοῖς ἀπίστοις, translit. tois apistois)
Gramatikapridjev u dativu množine (prefiks 'alfa privativum' koji označava nedostatak + pistos/vjeran). Teološko značenje: odnosi se na osobe izvan crkvene zajednice koje još nisu povjerovale. Njima nerazumljivi jezici postaju znak koji potvrđuje njihovu nevjeru i otuđenost jer svjedoče nečem nadnaravnom, ali za njih potpuno besmislenom. ἡ δὲ προφητεία (hrv. a proroštvo, grč. ἡ δὲ προφητεία, translit. hē de prophēteia)
Gramatikasuprotni veznik 'de' uz imenicu ženskog roda u nominativu jednine. Teološko značenje: dar nadahnutog objavljivanja Božje volje, Riječi i ohrabrenja na razumljivom, domaćem jeziku. Za razliku od jezika, proroštvo je usmjereno izravno na ljudski intelekt i srce.
Ovaj stih (1. Korinćanima 14:22) predstavlja vrhunac Pavlove argumentacije o uređenju bogoslužja i poretku duhovnih darova na temelju njihove razumljivosti i koristi za crkvu. Pavao koristi starozavjetni presedan u kojem je slušanje nerazumljivog stranog jezika bilo znak Božje osude nad nepokornim Izraelom, zaključujući da neprotumačeni jezici u crkvi imaju sličan učinak – oni nevjernike ostavljaju u zbunjenosti i duhovnoj otuđenosti, umjesto da ih privuku Bogu.
S druge strane, proroštvo je uzdignuto kao znatno korisniji dar za javno okupljanje zajednice zbog svoje inherentne razumljivosti. Iako primarno služi za izgradnju, utjehu i ohrabrenje onih koji već vjeruju, razumljiva Božja riječ izrečena kroz proroštvo ujedno ima moć rasvijetliti srce nevjernika i dovesti ga do pokajanja. Glavna poanta stiha stoga nije puko definiranje kome pripada koji dar, već poziv crkvi da javno bogoslužje podredi načelu ljubavi i razumljive izgradnje, izbjegavajući duhovno isticanje koje stvara kaos.