Ali u Crkvi više volim reći pet razumljivih riječi da poučim druge, nego deset tisuća na jezicima.
Ali u Crkvi više volim reći pet razumljivih riječi da poučim druge, nego deset tisuća na jezicima.
Braćo, u rasuđivanju ne budite djeca; za zlo, da, budite mala djeca, ali u rasuđivanju budite odrasli.
Pisano je u Zakonu: Ja ću govoriti ovom narodu drugim jezikom i stranim usnama, ali oni Me čak ni tako neće slušati, reče Gospodin.
Stoga, jezici su znak osude (upozorenje) za nevjernike, a proročanstvo je znak Božje milosti (za izgradnju i utjehu) vjernicima.
Ako se, na primjer, Crkva u cijelosti skupi i svi govore jezicima, neće li vas neupućeni ili nevjernici koji uđu držati ludima?
Pisano je u Zakonu: Ja ću govoriti ovom narodu drugim jezikom i stranim usnama, ali oni Me čak ni tako neće slušati, reče Gospodin.
U zakonu piše: drugijem jezicima i drugijem usnama govoriću narodu ovome, i ni tako me neće poslušati, govori Gospod.
ἐν τῷ νόμῳ γέγραπται ὅτι ἐν ἑτερογλώσσοις καὶ ἐν χείλεσιν ἑτέρων λαλήσω τῷ λαῷ τούτῳ, καὶ οὐδ᾽ οὕτως εἰσακούσονταί μου, λέγει κύριος.
en tō nomō gegraptai hoti en heteroglōssois kai en cheilesin heterōn lalēsō tō laō toutō kai oud᾽ houtōs eisakousontai mou legei kurios
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"u zakonu napisano je da u drugim jezicima i u usnama drugih govorit ću narodu ovom, i niti tako poslušat će mene, govori Gospodin."
νόμῳ (zakon - grč. νόμος, translit. nomos): Imenica u dativu jednine (ἐν τῷ νόμῳ). Zanimljivo je da Pavao ovdje citira Izaiju (28,11-12), što znači da pojam 'Zakon' (Tora) ovdje u širem smislu obuhvaća cijeli Stari zavjet, odnosno Proroke. Teološki, to naglašava jedinstveni autoritet starozavjetne objave koja najavljuje i opravdava Božje djelovanje u novom savezu.
γέγραπται (napisano je - grč. γράφω, translit. grapho): Glagol u perfektu pasivnom indikativu. Perfekt u grčkom jeziku označava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali čiji rezultati i učinci traju u sadašnjosti. Prema tome, ovo teološki znači 'napisano je i zauvijek ostaje zapisano s nepromjenjivim i trajnim autoritetom'.
ἑτερογλώσσοις (drugim jezicima / inojezičnima - grč. ἑτερόγλωσσος, translit. heteroglossos): Složenica od 'heteros' (drugi, tuđi, različite vrste) i 'glossa' (jezik). Riječ ukazuje na jezike koji su potpuno strani i nepoznati narodu. U povijesnom kontekstu Izaije to je bio asirski jezik kao znak Božjeg suda, dok Pavao tu istu sliku primjenjuje na duhovni dar jezika (glosolaliju) u crkvi u Korintu.
χείλεσιν ἑτέρων (usnama drugih - grč. χεῖλος, translit. cheilos; ἕτερος, translit. heteros): Izraz koji paralelno pojačava prethodnu misao. Riječ je o stranim posrednicima kroz koje Bog komunicira, čime se snažno naglašava distanca i otuđenost između Boga i Njegovog neposlušnog naroda.
εἰσακούσονταί (poslušat će - grč. εἰσακούω, translit. eisakouo): Složenica od prijedloga 'eis' (u) i glagola 'akouo' (čuti, slušati). Znači duboko i pažljivo saslušati, primiti srcem ili pokoriti se. U futuru, popraćeno snažnom negacijom 'οὐδʼ οὕτως' (niti tako / ni na taj način), ukazuje na tragičnu, upornu tvrdoću srca naroda – čak i suočeni sa znakovima i čudima poput stranih jezika, oni svjesno odbijaju prihvatiti Božju poruku.
κύριος (Gospodin - grč. κύριος, translit. kyrios): Ovdje funkcionira kao grčki ekvivalent starozavjetnog tetragrama JHVH (Jahve). Smještanje ove riječi na sam kraj stiha daje konačni pečat Božjeg suvereniteta, apsolutnog autoriteta i neopozivosti Njegove izjave o sudu nad neposlušnima.
Ovaj stih (1. Korinćanima 14:21) predstavlja Pavlovu teološku primjenu starozavjetnog proročanstva iz knjige proroka Izaije (28,11-12) o nadolazećem Božjem sudu nad Izraelom. Budući da narod nije htio slušati Boga dok im se obraćao na njihovom, razumljivom jeziku, Bog im je odlučio progovoriti na način koji im je stran i nerazumljiv – kroz tuđe jezike i usne neprijateljskih naroda. To više nije bio znak blagoslova, već mračan znak osude i duhovne sljepoće.
Glavna poruka stiha u kontekstu Pavlove poslanice Korinćanima jest da govor u stranim jezicima, ukoliko u crkvi nije jasno protumačen, prvenstveno služi kao znak za nevjernike (kao upozorenje na tvrdokornost i sud), a ne kao sredstvo pouke. Zbog toga Pavao upozorava vjernike da teže za proroštvom i jasnim propovijedanjem koje donosi razumijevanje i pokajanje, jer ni samo manifestiranje čuda nerazumljivih jezika neće samo po sebi obratiti i omekšati tvrda ljudska srca.