Nesumnjivo, tvoj je čin značajan, ali drugi nije izgrađen.
Nesumnjivo, tvoj je čin značajan, ali drugi nije izgrađen.
Milošću Božjom, ja govorim jezicima više nego svi vi.
Ali u Crkvi više volim reći pet razumljivih riječi da poučim druge, nego deset tisuća na jezicima.
Braćo, u rasuđivanju ne budite djeca; za zlo, da, budite mala djeca, ali u rasuđivanju budite odrasli.
Pisano je u Zakonu: Ja ću govoriti ovom narodu drugim jezikom i stranim usnama, ali oni Me čak ni tako neće slušati, reče Gospodin.
Ali u Crkvi više volim reći pet razumljivih riječi da poučim druge, nego deset tisuća na jezicima.
Ali u crkvi volim pet riječi umom svojijem reći, da se i drugi pomognu, negoli hiljadu riječi jezikom.
ἀλλ᾽ ἐν ἐκκλησίᾳ θέλω πέντε λόγους διὰ τῷ νοΐ μου λαλῆσαι, ἵνα καὶ ἄλλους κατηχήσω, ἢ μυρίους λόγους ἐν γλώσσῃ.¶
all᾽ en ekklēsia thelō pente logous dia tō noi mou lalēsai ina kai allous katēchēsō ē murious logous en glōssē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ali u crkvi želim pet riječi umom mojim govoriti, da i druge poučim, nego deset tisuća riječi u jeziku."
ἀλλὰ (alla) - ali, nego. Snažan veznik suprotnosti koji uvodi Pavao naspram prethodnog stiha. ἐν ἐκκλησίᾳ (en ekklēsia) - u crkvi / u zajednici. Dativ koji ukazuje na javno okupljanje vjernika. Riječ dolazi od 'ekkaleo' (zvani van). θέλω (thelō) - želim, hoću. Prezent, indikativ, aktiv. Izražava snažnu osobnu preferenciju i volju apostola. πέντε λόγους (pente logous) - pet riječi. Akuzativ. Simbolizira iznimno kratak, ali jasan, ciljan i smislen govor. τῷ νοΐ μου (tō noï mou) - umom mojim. Dativ sredstva (instrumental). 'Nous' (um, razum) ovdje predstavlja sposobnost svjesnog poimanja, ukazujući na govor koji je racionalan i razumljiv govorniku i slušatelju. λαλῆσαι (lalēsai) - govoriti. Aorist infinitiv aktivni od glagola 'laleo'. ἵνα (hina) - da. Veznik koji uvodi namjernu rečenicu, eksplicitno objašnjavajući svrhu razumnog govora. καὶ ἄλλους (kai allous) - i druge. Naglašava usmjerenost na bližnje umjesto na sebe. κατηχήσω (katēchēsō) - poučim. Aorist konjunktiva od glagola 'katecheo' (od kojeg dolazi riječ kateheza). Znači usmeno poučavati, instruirati s ciljem duhovne izgradnje. ἢ (ē) - nego, negoli. Čestica za usporedbu koja daje apsolutnu i neospornu prednost onome što je prvo rečeno. μυρίους λόγους (myrious logous) - deset tisuća riječi / bezbroj riječi. 'Myrioi' je bio najveći broj s vlastitim imenom u grčkom jeziku, ovdje služi kao hiperbola za neizmjernu količinu izgovorenog teksta. ἐν γλώσσῃ (en glōssē) - u jeziku. Odnosi se na dar glosolalije (govorenje u jezicima). Dativ jednine označava ekstatični govor koji, budući da nema tumačenja, ljudskom umu ostaje neplodan.
Ovaj stih (1 Korinćanima 14:19) donosi ključno načelo Pavlove teologije kada je u pitanju korištenje duhovnih darova na zajedničkim bogoslužjima. Iako apostol Pavao ne odbacuje dar govorenja u jezicima (štoviše, na drugim mjestima ističe da ga i sam posjeduje), on ovdje uspostavlja jasan prioritet: izgradnja zajednice uvijek je važnija od osobnog mističnog iskustva. Da bi se zajednica izgradila, poruka mora biti jasna i spoznatljiva umu ('nous').
Korištenjem izrazite hiperbole u kojoj usputno uspoređuje 'pet riječi' i 'deset tisuća riječi', Pavao poentira da vrijednost duhovnog doprinosa unutar crkve ne leži u mističnosti, senzacionalnosti niti količini govora. Prava duhovna vrijednost očituje se u razumljivosti i sposobnosti da se druge pouči (katehezira) u vjeri. Racionalan, instruktivan govor neusporedivo je korisniji za Crkvu od ekstatičnog zanosa koji nitko od prisutnih ne razumije.