Što, dakle, činiti? Molit ću duhom, ali molit ću i umom. Pjevat ću duhom, ali pjevat ću i umom.
Što, dakle, činiti? Molit ću duhom, ali molit ću i umom. Pjevat ću duhom, ali pjevat ću i umom.
Jer, ako je tvoj duh sam na djelu kad izgovaraš blagoslov, kako onaj koji je neupućen slušatelj može reći "Amen" tvojem činu zahvalnosti, budući da ne zna što govoriš?
Nesumnjivo, tvoj je čin značajan, ali drugi nije izgrađen.
Milošću Božjom, ja govorim jezicima više nego svi vi.
Ali u Crkvi više volim reći pet razumljivih riječi da poučim druge, nego deset tisuća na jezicima.
Nesumnjivo, tvoj je čin značajan, ali drugi nije izgrađen.
Ti dobro zahvaljuješ, ali se drugi ne popravlja.
σὺ μὲν γὰρ καλῶς εὐχαριστεῖς, ἀλλ᾽ ὁ ἕτερος οὐκ οἰκοδομεῖται.¶
su men gar kalōs eucharisteis all᾽ ho heteros ouk oikodomeitai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ti doduše jer dobro zahvaljuješ, ali onaj drugi ne izgrađuje se."
ti (σύ, sy) - Osobna zamjenica, drugo lice jednine. Ovdje je naglašena, ističući osobu koja moli i zahvaljuje. doduše / doista (μέν, men) - Čestica koja uvodi prvu tvrdnju, često u korelaciji s "ἀλλʼ" (ali), tvoreći konstrukciju "s jedne strane... s druge strane". jer (γάρ, gar) - Uzročna veznička čestica koja objašnjava kontekst (zašto netko ne može reći 'Amen' na nerazumljivu molitvu). dobro / prikladno (καλῶς, kalōs) - Prilog koji znači dobro, ispravno. Pavao potvrđuje da je iskrena molitva Bogu (čak i u jezicima) sama po sebi dobra i ugodna. zahvaljuješ (εὐχαριστεῖς, eucharisteis) - Glagol, prezent, indikativ, aktiv, 2. lice jednine (od εὐχαριστέω). Označava prinošenje zahvale Bogu. Teološki ukazuje na autentičan duhovni čin štovanja. ali (ἀλλʼ, all') - Veznik snažne suprotnosti. Označava prijelaz s osobne valjanosti molitve na njezin nedostatak za zajednicu. taj / onaj (ὁ, ho) - Određeni član, muški rod, jednina. drugi (ἕτερος, heteros) - Pridjev koji označava bližnjega u zajednici, osobu koja sluša, ali ne razumije. ne (οὐκ, ouk) - Negacija uz glagol, označava apsolutni izostanak radnje. izgrađuje se (οἰκοδομεῖται, oikodomeitai) - Glagol, prezent, indikativ, pasiv, 3. lice jednine (od οἰκοδομέω). Riječ doslovno znači "graditi kuću", ali se metaforički koristi za "duhovno izgrađivanje". Teološki, to je ključni koncept Pavlovog učenja o Crkvi: svi darovi moraju služiti jačanju i rastu zajednice.
Apostol Pavao u ovom stihu (1 Kor 14,17) ne osuđuje osobnu molitvu ili molitvu u jezicima; on izričito priznaje njezinu autentičnost i vrijednost pred Bogom riječima 'dobro zahvaljuješ'. Ipak, on postavlja jasan teološki prioritet u kontekstu zajedničkog bogoslužja: duhovna korist bližnjega mora uvijek biti ispred osobnog duhovnog iskustva.
Glavna poruka stiha je imperativ kršćanske izgradnje zajednice. Bez obzira na to koliko je neki duhovni dar uzvišen, njegova javna primjena u crkvi gubi na svrhovitosti ako ne doprinosi razumijevanju, rastu i jačanju 'drugoga'. Kršćanska duhovnost nije usredotočena samo na pojedinca, već je duboko usmjerena na služenje i edifikaciju cijelog Tijela Kristova.