Jer, ako je tvoj duh sam na djelu kad izgovaraš blagoslov, kako onaj koji je neupućen slušatelj može reći "Amen" tvojem činu zahvalnosti, budući da ne zna što govoriš?
Jer, ako je tvoj duh sam na djelu kad izgovaraš blagoslov, kako onaj koji je neupućen slušatelj može reći "Amen" tvojem činu zahvalnosti, budući da ne zna što govoriš?
Nesumnjivo, tvoj je čin značajan, ali drugi nije izgrađen.
Milošću Božjom, ja govorim jezicima više nego svi vi.
Ali u Crkvi više volim reći pet razumljivih riječi da poučim druge, nego deset tisuća na jezicima.
Braćo, u rasuđivanju ne budite djeca; za zlo, da, budite mala djeca, ali u rasuđivanju budite odrasli.
Milošću Božjom, ja govorim jezicima više nego svi vi.
Hvala Bogu mojemu što govorim jezike većma od sviju vas.
Εὐχαριστῶ τῷ θεῷ μου, πάντων ὑμῶν μᾶλλον γλώσσαις λαλῶ·
Eucharistō tō theō mou pantōn humōn mallon glōssais lalō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zahvaljujem Bogu, svih vas više jezicima govorim"
εὐχαριστῶ (Zahvaljujem, grč. εὐχαριστέω - eucharisteō): Glagol, prezent, aktiv, indikativ, 1. lice jednine. Složenica od 'eu' (dobro) i 'charis' (milost, zahvalnost). Teološki označava stalnu i aktivnu zahvalnost prema Bogu kao izvoru svih darova. τῷ θεῷ (Bogu, grč. ὁ θεός - ho theos): Imenica s određenim članom, dativ, jednina, muški rod. Dativ primatelja radnje prema kojem je usmjerena zahvalnost. πάντων (svih, grč. πᾶς - pas): Pridjev, genitiv, množina, muški rod. Naglašava sveobuhvatnost. ὑμῶν (vas, grč. σύ - sy): Osobna zamjenica, genitiv, 2. lice množine. Fraza 'πάντων ὑμῶν' u grčkom jeziku ovdje funkcionira kao genitiv usporedbe koji se nadovezuje na komparativ (govori više 'od svih vas'). μᾶλλον (više, grč. μᾶλλον - mallon): Prilog, komparativ. Pokazuje viši stupanj, mjeru ili intenzitet Pavlove prakse u usporedbi s Korinćanima. γλώσσαις (jezicima, grč. γλῶσσα - glōssa): Imenica, dativ, množina, ženski rod. Ovdje se radi o dativu sredstva (instrumentalu) koji označava način govora. Teološki se odnosi na dar Duha Svetoga, glosolaliju (molitvu ili govor u nepoznatim jezicima). λαλῶ (govorim, grč. λαλέω - laleō): Glagol, prezent, aktiv, indikativ, 1. lice jednine. Za razliku od glagola 'legō' koji se fokusira na smisao rečenog, 'laleō' se izvorno odnosi na sam čin proizvođenja zvuka, brbljanja ili izgovaranja, što savršeno odgovara prirodi govora u jezicima koji intelektu govornika i slušatelja često ostaje nerazumljiv.
U ovom stihu (1. Korinćanima 14:18), apostol Pavao izražava duboku zahvalnost Bogu na duhovnom daru govorenja u jezicima, ističući da ga posjeduje i prakticira u većoj mjeri nego svi članovi crkve u Korintu koji su taj dar pretjerano uzdizali. Njegov iskaz nije hvalisanje, već pažljivo osmišljen retorički i pastoralni potez. Pavao ovime potvrđuje stvarnu vrijednost i autentičnost dara glosolalije u kontekstu osobne pobožnosti, ali istovremeno postavlja temelj za svoj glavni argument u sljedećem stihu. Naime, iako sam najviše govori u jezicima kada je nasamo s Bogom, na crkvenim okupljanjima radije će izgovoriti pet razumljivih riječi koje će poučiti druge, nego deset tisuća nerazumljivih riječi. Time Pavao jasno stavlja ljubav i izgradnju zajednice (razumljivim govorom i proroštvom) iznad osobnog duhovnog ekstatičnog iskustva.