Milošću Božjom, ja govorim jezicima više nego svi vi.
Milošću Božjom, ja govorim jezicima više nego svi vi.
Ali u Crkvi više volim reći pet razumljivih riječi da poučim druge, nego deset tisuća na jezicima.
Braćo, u rasuđivanju ne budite djeca; za zlo, da, budite mala djeca, ali u rasuđivanju budite odrasli.
Pisano je u Zakonu: Ja ću govoriti ovom narodu drugim jezikom i stranim usnama, ali oni Me čak ni tako neće slušati, reče Gospodin.
Stoga, jezici su znak osude (upozorenje) za nevjernike, a proročanstvo je znak Božje milosti (za izgradnju i utjehu) vjernicima.
Braćo, u rasuđivanju ne budite djeca; za zlo, da, budite mala djeca, ali u rasuđivanju budite odrasli.
Braćo! ne budite djeca umom, nego pakošću djetinjite, a umom budite savršeni.
Ἀδελφοί, μὴ παιδία γίνεσθε ταῖς φρεσίν, ἀλλὰ τῇ κακίᾳ νηπιάζετε, ταῖς δὲ φρεσὶν τέλειοι γίνεσθε.
Adelphoi mē paidia ginesthe tais phresin alla tēa kakia nēpiazete tais de phresin teleioi ginesthe
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Braćo, ne djeca postajte razumima, nego zloći budite dojenčad, razumima pak zreli postajte."
1.Ἀδελφοί (Braćo) - grč. ἀδελφός (adelphos). Gramatika: Imenica muškog roda, vokativ množine. Teološko značenje: Pavao se obraća vjernicima uspostavljajući bratski i pastoralni ton, podsjećajući ih na njihovu zajednicu u Kristu.
2.μὴ (ne) - grč. μή (me). Gramatika: Čestica, negacija uz imperativ. Teološko značenje: Odlučna zabrana trenutnog djetinjastog ponašanja korintske crkve u pristupu duhovnim darovima.
3.παιδία (djeca) - grč. παιδίον (paidion). Gramatika: Imenica srednjeg roda, nominativ množine. Teološko značenje: Metaforički označava duhovnu i intelektualnu nezrelost, naivnost i sklonost lakom zavođenju ili odvraćanju pažnje nebitnim stvarima.
4.γίνεσθε (postajte/budite) - grč. γίνομαι (ginomai). Gramatika: Glagol, prezent, imperativ, srednji/pasivni deponentni oblik, 2. lice množine. Teološko značenje: Označava kontinuirani proces nastajanja ili bivanja. Pavao im govori da prestanu ići u smjeru djetinjaste nezrelosti.
5.ταῖς φρεσίν (razumima/umovima) - grč. φρήν (phren). Gramatika: Imenica ženskog roda, dativ množine. Član 'ταῖς' označava pripadnost (u razumima). Teološko značenje: Središte kognitivnih sposobnosti i rasuđivanja. Kršćanstvo ne odbacuje intelekt; štoviše, zahtijeva razvijen i oštar um za razlikovanje istine od zablude.
6.ἀλλὰ (nego/već) - grč. ἀλλά (alla). Gramatika: Suprotni veznik. Teološko značenje: Uvodi snažan kontrast, prebacujući fokus s onoga što ne smiju biti na ono što moraju biti.
7.τῇ κακίᾳ (zloći/pakosti) - grč. κακία (kakia). Gramatika: Imenica ženskog roda, dativ jednine. Teološko značenje: Označava moralnu pokvarenost i zlonamjernost. Zlo je jedino područje u kojem kršćani trebaju dragovoljno ostati 'neuki'.
8.νηπιάζετε (budite dojenčad) - grč. νηπιάζω (nepiazo). Gramatika: Glagol, prezent, imperativ, aktivni, 2. lice množine. Teološko značenje: Dolazi od 'νήπιος' (malo dijete, dojenče koje još ne govori). Kršćani trebaju biti poput novorođenčadi u odnosu na grijeh: nedužni, bez iskustva i nesposobni za osmišljavanje pakosti.
9.ταῖς δὲ φρεσὶν (razumima pak / a u razumima) - grč. δέ (de), φρήν (phren). Gramatika: Veznik 'δέ' uvodi povratak na raniju misao o razumu uz blagi kontrast. Teološko značenje: Pavao ponovno naglašava um kako bi postavio konačni, pozitivni standard intelektualne zrelosti, zaokružujući misao.
10.τέλειοι (zreli/savršeni) - grč. τέλειος (teleios). Gramatika: Pridjev, nominativ množine muškog roda. Teološko značenje: Odnosi se na osobu koja je dostigla svoj cilj (τέλος), na duhovno odraslog kršćanina koji posjeduje mudrost, stabilnost i duboko razumijevanje Božje volje.
Pavao u ovom stihu (1. Korinćanima 14:20) poziva vjernike na zdravu ravnotežu u njihovom duhovnom i intelektualnom životu. S jedne strane, upozorava ih da ne budu naivni ili nezreli u svom razmišljanju, posebno u kontekstu razumijevanja duhovnih darova i kršćanske slobode. Od kršćanina se očekuje da aktivno koristi i razvija svoj razum, kritički promišlja i teži prema duhovnoj i kognitivnoj zrelosti (teleios).
S druge strane, kada je u pitanju zlo, moralna pokvarenost i grijeh, Pavao traži da vjernici ostanu potpuno neiskusni i nevini. Zato koristi snažnu sliku dojenčadi (nepiazo) koja još uopće nemaju sposobnost za planiranje ili činjenje zla. Ova naizgledna dualnost - intelektualna i duhovna oštrina spojena s moralnom nevinošću i čistoćom srca - predstavlja idealan karakter istinski zrelog kršćanina.