Pisano je u Zakonu: Ja ću govoriti ovom narodu drugim jezikom i stranim usnama, ali oni Me čak ni tako neće slušati, reče Gospodin.
Pisano je u Zakonu: Ja ću govoriti ovom narodu drugim jezikom i stranim usnama, ali oni Me čak ni tako neće slušati, reče Gospodin.
Stoga, jezici su znak osude (upozorenje) za nevjernike, a proročanstvo je znak Božje milosti (za izgradnju i utjehu) vjernicima.
Ako se, na primjer, Crkva u cijelosti skupi i svi govore jezicima, neće li vas neupućeni ili nevjernici koji uđu držati ludima?
Ako, naprotiv, svi prorokuju, a uđe nevjernik ili neupućeni, svi ga prekoravaju, svi ga osuđuju;
Tajna njegova srca bit će otkrivena; bacit će se licem na zemlju, pokloniti se Bogu i priznati da je Bog uistinu među vama.
Ako se, na primjer, Crkva u cijelosti skupi i svi govore jezicima, neće li vas neupućeni ili nevjernici koji uđu držati ludima?
Ako se dakle skupi crkva sva na jedno mjesto, i svi uzgovorite jezicima, a dođu i prostaci, ili nevjernici, neće li reći da ste poludjeli?
ἐὰν οὖν συνέλθῃ ἡ ἐκκλησία ὅλη ἐπὶ τὸ αὐτὸ καὶ πάντες λαλῶσιν γλώσσαις, εἰσέλθωσιν δὲ ἰδιῶται ἢ ἄπιστοι, οὐκ ἐροῦσιν ὅτι μαίνεσθε;
ean oun sunelthē hē ekklēsia holē epi to auto kai pantes lalōsin glōssais eiselthōsin de idiōtai ē apistoi ouk erousin hoti mainesthe
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako dakle se sabere ta crkva cijela na to isto i svi govore jezicima, uđu pak neupućeni ili nevjernici, ne će li reći da ludujete?"
crkva: ἐκκλησία (ekklēsia) - crkva, skupština. Gramatika: Imenica, nominativ, jednina, ženski rod. Teološko značenje: U grčkom svijetu označavala je pozvanu skupštinu građana, dok u Novom zavjetu označava zajednicu vjernika pozvanih od Boga, Kristovo tijelo okupljeno na bogoštovlje.
se sabere (skupi): συνέλθῃ (synelthē) - se sabere, skupi. Gramatika: Glagol, aorist, konjunktiv, aktivni, 3. lice jednine od 'synerchomai'. Uvjetna radnja izražena konjunktivom. Teološko značenje: Naglašava zajedničko, opće okupljanje vjernika na jedno mjesto radi proslavljanja Boga i zajedništva.
na to isto (zajedno): ἐπὶ τὸ αὐτὸ (epi to auto) - na to isto. Gramatika: Prijedlog 'epi' s akuzativom srednjeg roda. Teološko značenje: Rani kršćanski tehnički termin za zajedničko okupljanje (prostorno, ali i duhovno jedinstvo) na istom mjestu i u istoj nakani.
govore jezicima: λαλῶσιν γλώσσαις (lalōsin glōssais) - govore jezicima. Gramatika: Glagol 'laleō' (govoriti) u prezentu konjunktiva aktivnog s imenicom 'glōssa' u dativu množine. Teološko značenje: Odnosi se na pneumatski fenomen glosolalije, duhovni dar koji je karakterizirao ranu crkvu u Korintu. Pavao naglašava nerazumljivost ovog govora bez posredovanja tumača.
neupućeni: ἰδιῶται (idiōtai) - neupućeni, laici, neuki. Gramatika: Imenica, nominativ, množina muškog roda od 'idiōtēs'. Teološko značenje: Posjetitelji ili simpatizeri koji prisustvuju bogoslužju, ali nisu u potpunosti poučeni u kršćanskom nauku niti posjeduju dar razumijevanja duhovnih jezika. Oni su stranci u pogledu takvih specifičnih duhovnih manifestacija.
nevjernici: ἄπιστοι (apistoi) - nevjernici. Gramatika: Pridjev (upotrijebljen kao imenica), nominativ množine muškog roda od 'apistos'. Teološko značenje: Osobe koje ne vjeruju u Krista i evanđelje. Njihova prisutnost na kršćanskom okupljanju trebala bi biti prilika za svjedočenje istine, a ne uzrok za odbijanje vjere.
ludujete: μαίνεσθε (mainesthe) - ludujete, izvan ste sebe, ludi ste. Gramatika: Glagol 'mainomai', prezent, indikativ, srednje-pasivni, 2. lice množine. Teološko značenje: Snažna riječ koja se u antičkom svijetu koristila za opisivanje ekstatičnog ludila paganskih proroka (npr. u Dionizovim kultovima). Pavao strogo upozorava da neprotumačena glosolalija izgleda posjetiteljima kao nekontrolirano pogansko ludilo, čime se odbacuje i kompromitira kršćansko svjedočanstvo.
Ovaj stih (1. Korinćanima 14,23) apostola Pavla predstavlja jasnu i snažnu kritiku kaotične upotrebe duhovnih darova na štetu crkvenog reda i evangelizacije. Koristeći hipotetsku situaciju u kojoj svi vjernici istovremeno govore u nerazumljivim jezicima, Pavao predočava prizor koji neupućenima i nevjernicima djeluje kao puko fanatično ludilo, a ne kao susret s mudrošću i prisutnošću živoga Boga.
Glavna poruka jest da darovi Duha Svetoga nisu dani za individualno razmetanje niti za stvaranje atmosfere kršćanskog elitizma. Naprotiv, javna kršćanska bogoslužja moraju biti razumljiva, uređena i usmjerena prema prenošenju jasne poruke evanđelja, isključivo radi izgradnje Crkve. Jedino se kroz jasnoću i razumijevanje prisutnim 'strancima' može istinski navijestiti Božja riječ, umjesto da ih se odbije prividnim kaosom.