Tajna njegova srca bit će otkrivena; bacit će se licem na zemlju, pokloniti se Bogu i priznati da je Bog uistinu među vama.
Tajna njegova srca bit će otkrivena; bacit će se licem na zemlju, pokloniti se Bogu i priznati da je Bog uistinu među vama.
Što dakle činiti, braćo? Kad se okupite, svaki od vas može otpjevati hvalospjev, iznijeti poučavanje ili otkrivenje, govoriti jezicima ili tumačiti: neka se sve čini za zajedničko izgrađivanje.
Govori li se jezicima? Neka to čine dvojica, najviše trojica, i to jedan poslije drugoga; i neka netko tumači.
Ako nema tumača, neka brat šuti u Crkvi, neka govori samome sebi i Bogu.
Što se tiče proroka, neka govore dvojica ili trojica, a ostali neka rasuđuju.
Govori li se jezicima? Neka to čine dvojica, najviše trojica, i to jedan poslije drugoga; i neka netko tumači.
Ako ko govori jezikom, ili po dvojica, ili najviše po trojica i to poredom; a jedan da kazuje.
εἴτε γλώσσῃ τις λαλεῖ, κατὰ δύο ἢ τὸ πλεῖστον τρεῖς καὶ ἀνὰ μέρος· καὶ εἷς διερμηνευέτω·
eite glōssē tis lalei kata duo ē to pleiston treis kai ana meros kai heis diermēneuetō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"bilo jezikom netko govori, po dvoje ili to najviše troje, i po dijelu, i jedan neka tumači;"
Bilo / Ako (εἴτε, eite) - Veznik koji uvodi uvjetnu rečenicu. U ovom kontekstu uobičajeno označava mogućnost ili specifičan slučaj unutar bogoslužja. Jezikom (γλώσσῃ, glōssē) - Imenica, dativ jednine. Označava fenomen govora u jezicima (glosolalija). Teološki predstavlja duhovni dar hvale i molitve koji, ako nije protumačen, ostaje nerazumljiv slušateljima i ne donosi korist zajednici. Netko (τις, tis) - Neodređena zamjenica, nominativ jednine. Odnosi se na bilo kojeg vjernika, pokazujući da darovi Duha nisu ograničeni hijerarhijski, već su dostupni različitim članovima zajednice. Govori (λαλεῖ, lalei) - Glagol, prezent aktivni indikativ, 3. lice jednine. Prezent ukazuje na kontinuiranu radnju u trenutku crkvenog okupljanja. Po (κατὰ, kata) - Prijedlog koji se ovdje koristi u distributivnom smislu, uvodeći ograničenje broja. Dvoje (δύο, dyo) - Broj, nominativ. Prva kvantitativna granica za osiguravanje reda i sprječavanje dominacije ove prakse nad drugim elementima bogoslužja. Ili (ἢ, ē) - Rastavni veznik. To / Ono (τὸ, to) - Određeni član srednjeg roda koji služi za pojačavanje superlativa koji neposredno slijedi. Najviše (πλεῖστον, pleiston) - Pridjev, superlativ srednjeg roda. Strogo ograničava maksimalan dopušteni broj manifestacija ovog dara na jednom sastanku kako sastanak ne bi prešao u nekontrolirani zanos. Troje (τρεῖς, treis) - Broj, nominativ. Predstavlja apsolutni teološki i praktični maksimum, štiteći zajednicu od kaosa i osiguravajući vrijeme za proroštva i pouku. I (καὶ, kai) - Sastavni veznik. Po (ἀνὰ, ana) - Prijedlog s akuzativom, ovdje u distributivnom značenju. Dijelu / Redu (μέρος, meros) - Imenica, akuzativ jednine. Fraza 'ἀνὰ μέρος' idiomatski znači 'redom' ili 'jedan za drugim'. Teološki snažno zabranjuje istovremeno govorenje (što bi stvorilo zbrku), naglašavajući Pavlovo učenje da je Bog autor reda i mira, a ne nereda. I (καὶ, kai) - Sastavni veznik. Jedan (εἷς, heis) - Broj, nominativ jednine. Naglašava singularnost osobe koja tumači. Ne treba istovremeno više tumača za istu poruku kako ne bi došlo do natjecanja ili zbunjivanja. Neka tumači / prevodi (διερμηνευέτω, diermēneuetō) - Glagol, prezent aktivni imperativ, 3. lice jednine. Jasna zapovijed koja postavlja apsolutni uvjet za javnu upotrebu dara jezika. Bez kognitivnog razumijevanja preko tumača nema duhovne izgradnje crkve, što je osnovna svrha okupljanja.
Ovaj stih iz 1. poslanice Korinćanima (14:27) izravna je Pavlova apostolska uputa kojom se nastoji uvesti red u očito kaotično bogoslužje rane korintske crkve. Pavao ne zabranjuje dar govora u jezicima, ali postavlja tri stroga pravila za njegovo javno očitovanje: kvantitativno ograničenje (najviše dvoje ili troje govornika), proceduralno ograničenje (jedan po jedan, nikada u isto vrijeme) te uvjet razumljivosti (obavezno prisustvo tumača).
Teološki gledano, ovaj tekst odražava temeljni kršćanski princip da duhovni darovi (karizme) nisu dani za osobno duhovno isticanje ili neobuzdani individualni ekstatični zanos, već isključivo za opću izgradnju ('oikodomē') cjelokupnog tijela Kristova. Zahtjevom za redom ('ana meros') i razumljivim prijevodom ('diermēneuetō'), tekst potvrđuje da se Božji karakter uređenosti i mira mora nužno reflektirati i u dinamici zajedničkog kršćanskog bogoslužja.